Istorijski odlazak predsednika Aleksandra Vučića u Odesu, u njegovu prvu posetu ratom razorenoj Ukrajini, svedoči o zagonetnosti spoljne politike Srbije i ističe njenu složenu i često kontradiktornu poziciju prema rusko-ukrajinskom sukobu, piše briselski portal EUalajv.
Vučićevo prisustvo na Samitu Ukrajina-Jugoistočna Evropa u sredu u Odesi, gradu koji je nedavno bio meta ruskih napada raketama i dronovima, predstavlja gest angažmana sa Ukrajinom, ali ono takođe naglašava zamršeno balansiranje Srbije između njenih istorijskih veza sa Rusijom, težnji da uđe u Evropsku uniju i kontroverzne uloge dobavljača oružja Kijevu, navodi portal (EUalive.net).
U tekstu „Delikatan ples Srbije: Poseta Vučića Ukrajini ističe rizično balansiranje“, piše da Vučićev put u Odesu – „hrabar potez za lidera koji se često opisuje kao prijatelj Moskve“, svedoči da spoljna politika Srbije „prkosi jednostavnoj kategorizaciji“ i da zahteva bliži pogled na motive i pritiske koji oblikuju stav Beograda.
Duboke kulturne, verske i ekonomske veze Srbije sa Rusijom su dobro poznate, navodi portal i podseća da Rusija ostaje primarni snabdevač Srbije gasom preko gasovoda Turski tok i da Gasprom i Gasprom njeft imaju većinsko vlasništvo u jedinoj rafineriji nafte u Srbiji, kompaniji NIS.
„Ove ekonomske zavisnosti, uz zajedničko slovensko i pravoslavno nasleđe, istorijski su povezivale Beograd sa Moskvom. Ipak, Vučićeva odluka da prisustvuje samitu u Ukrajini ukazuje na njegovu spremnost da se angažuje sa Kijevom na javnoj sceni, čime rizikuje zaoštravanje odnosa sa Rusijom“, piše u tekstu.
Ta poseta nije prva Vučićeva interakcija sa ukrajinskim rukovodstvom, navodi EUalajv i dodaje da se on sastao sa ukrajinskim predsednikom Volodimirom Zelenskim najmanje tri puta od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.
„Ti susreti, uz konstantnu podršku Srbije teritorijalnom integritetu Ukrajine u Ujedinjenim nacijama, ukazuju na nivo diplomatskog usklađivanja sa Kijevom koji je u oštroj suprotnosti sa odbijanjem Beograda da se pridruži zapadnim sankcijama Rusiji“, dodaje EUalajv.
Portal navodi da je možda najviše sporan aspekt pozicije Srbije „njena navodna uloga snabdevača Ukrajine oružjem i municijom, koja komplikuje njenu proklamovanu neutralnost“.
Krajem maja, ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je srpske proizvođače oružja za „zabadanje noža u leđa“ Rusiji, navodeći da je Beograd slao oružje Ukrajini preko posrednika – članica NATO-a poput Češke, Poljske i Bugarske, podseća portal.
Vučić je brzo demantovao te tvrdnje, ali raniji izveštaji daju dodatnu težinu tim optužbama, ocenjuje portal i dodaje da procureli dokumenti Pentagona iz aprila 2023. sugerišu da je Srbija pristala da isporuči ili da je već poslala oružje Ukrajini, a da je Vučić tu tvrdnju odbacio, navodeći da je srpsko oružje možda stiglo na bojno polje preko trećih zemalja.
„Srpska odbrambena industrija, koja zapošljava 24.000 ljudi i proizvodi oružje sovjetskog tipa, kompatibilno i sa ruskim i sa ukrajinskim arsenalom, ključni je ekonomski sektor. Izveštaji ukazuju da je njen izvoz, koji često ide preko posrednika, pomogao vojnim naporima Ukrajine – neke procene sugerišu da je Srbija pružila veću vojnu pomoć Kijevu od mnogih članica NATO-a“, navodi se.
Ta prikrivena podrška, ako je istinita, postavlja Srbiju u nesigurnu poziciju: javno je neutralna i naklonjena Moskvi, ali indirektno pomaže Ukrajini da se odbrani od Rusije, dodaje se u tekstu.
„Vučićev odgovor na ove navode odražava njegovu širu strategiju izvijanja i pragmatizma. Formirajući radnu grupu sa ruskim partnerima koja treba da istraži tvrdnje o srpskom naoružavanju Ukrajine, Vučić je želeo da umiri Moskvu, ne odustajući od poricanja, ocenjuju stručnjaci. Takav pristup omogućava Srbiji da nastavi sa ekonomski izuzetno važnim izvozom oružja, uz izbegavanje direktne konfrontacije sa Rusijom ili sa Zapadom“, piše EUalajv.
POrtal navodi i da Vučićeva poseta Odesi „oslikava hod Srbije po žici u polarizovanom geopolitičkom pejzažu“.
Antivladini protesti u Srbiji pojačavaju potrebu Vučića da projektuje stabilnost i međunarodni značaj, što je moguće bio cilj i njegove posete Ukrajini, kojom je signalizirao otvorenost za regionalnu saradnju i približavanje Evropskoj uniji, navodi se.
Spoljna politika Vučićeve Srbije često je kritikovana kao „sedenje na dve stolice“, ali ta karakterizacija previše pojednostavljuje strategiju zasnovanu na nužnosti, navodi portal i dodaje da ekonomska zavisnost Srbije od ruskih energenata, njena istorijska bliskost sa Moskvom i njene težnje ulasku u EU “stvaraju trilemu na koju Vučić odgovara pragmatičnim oportunizmom“.
„Da li Vučićeva poseta Ukrajini predstavlja zaokret ka Zapadu ili proračunati gest sa ciljem očuvanja značaja Srbije u regionu u kojem je neutralnost sve manje održiva? Iako mu je balansiranje do sada išlo u prilog, stručnjaci ukazuju da ono nije bez rizika“, zaključuje EUalajv.
(Beta)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com