U trendu

Rade Marković (1921-2010)

Beogradski, srpski i jugoslovenski glumac Rade Marković preminuo je sinoć u 89. godini života. Pripadao je prvoj posleratnoj generaciji glumaca koji su utrli put svim ostalim glumcima s prostora bivše Jugoslavije.
Bio je doajen Beogradskog dramskog pozorišta, čiji je član bio do 1966. godine, a zatim, kao nezavisni umetnik, i Ateljea 212, Narodnog pozorišta i Jugoslovenskog dramskog pozorišta. U šezdeset godina dugoj karijeri igrao je stotinu pozorišnih i isto toliko filmskih uloga. Glumio je i u brojnim televizijskim serijama i dramama.
Kao filmski glumac debitovao je 1948. godine ulogama skojevca ilegalca Miše u filmu "Besmrtna mladost" Vojislava Nanovića i nedozrelog muža Tonce u filmu "Sofka" Radoša Novakovića. Iz njegove rane filmografije treba izdvojiti "Čudotvorni mač" (1950) i "Šolaja" ("Zlatna arena" u Puli) Vojislava Nanovića, "Daleko je sunce" (1953), "Sumnjivo lice" (1954) Soje Jovanović, "Leto je krivo za sve" (1961) Puriše Đorđevića, "Burduš" (1970) Miodraga Popovića, "Valter brani Sarajevo" (1972) Hajrudina Krvavca, "Otpisani" (1974) Aleksandra Đorđevića, "Okupacija u 26 slika" (1978) Lordana Zafranovića, kao i "Specijalno vaspitanje" (1977), "Nacionalna klasa" (1979), "Majstori, majstori" (1980), "Variola vera" (1982), "Sabirni centar" (1989) i "Tito i ja" (1992) njegovog sina, reditelja Gorana Markovića.
Među ostalim značajnijim filmskim ulogama su: "Kako sam sistematski uništen od idiota" (1983), "Bal na vodi" (1986), "Sabirni centar" (1989), "Pun mesec nad Beogradom" (1993), "Ubistvo s predumišljajem" (1995), "Mali svet" (2003) i "Mi nismo anđeli 2" (2005). U grupi u kojoj je počeo da glumi na početku karijere bila je i Olivera Đorđević (glumica Olivera Marković), s kojom se venčao 1945. godine. Godine 1946. dobili su sina Gorana Markovića, kasnije uspešnog reditelja i scenaristu.
Bio je profesor glume na Akademiji pozorišne umetnosti u Novom Sadu. Režirao je i dva dokumentarna filma. Nagrađen je svim najznačajnijim strukovnim i društvenim nagradama i priznanjima: Sterijina nagrada, tri Arene, Gavelina nagrada, Oktobarska nagrada grada Beograda, "Dobričin prsten" za 1998. godinu, "Joakim Vujić" 2005. i mnoge druge.
Neka mu je večna slava i hvala!

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.