Japanci na ulici često hodaju sa otvorenim kišobranom i kada nema ni kiše ni jakog sunca. I dok se neki pitaju da li kradu senku prolaznika ili jednostavno vole dizajn, prava istina seže mnogo dublje u njihovu kulturu i verovanja.
Kišobrani kao „posude za duše“
Prema japanskoj animističkoj tradiciji, kišobrani, ili wagasa, nisu tek praktični predmeti. Veruje se da oni deluju kao yorishiro – objekti koji privlače božanske sile i duhove. Kružno raspoređeni rebra kišobrana simbolizuju mesto gde „duša“ može da se spusti, dok drška predstavlja stub ka nebesima.
Istorijski i politički značaj
Prvi kišobrani u Japanu pojavili su se između 9. i 11. veka. Tada nisu služili samo za zaštitu od vremenskih nepogoda, već su bili statusni simboli religijskih i političkih vođa. Elitne ličnosti koristile su ih uz pomoć slugu, a sami kišobrani označavali su moć i ugled onih kojima su pripadali.
Duhovni rituali i festivali
Na tradicionalnim festivalima japanski kišobrani imaju ulogu svetih obreda. Na Yasurai Matsuri u Kjotu ukrašeni cvetovima pomažu u lečenju bolesti, dok na Hakata Dontaku festivalu u Fukuoki prenose blagoslove zdravlja i sreće. Tokom Obon festivala na ostrvu Okinošima, mještani prave šarene konstrukcije od kišobrana kao dom za duše preminulih.
Kasa yokai – duh kišobrana
Kišobrani su čak inspirisali natprirodne priče. Kasa yokai su mitska bića u japanskoj folklornoj umetnosti koja oživljavaju napuštene kišobrane. Ovi duhovi se pojavljuju u klasičnom delu „Noćna parada bezbrojnih goblina“, podsećajući da svaki voljeni predmet može zadržati energiju i dušu svog korisnika.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com