Insekti se često smatraju za sitne male napasti kojih se treba što pre rešiti. Međutim, jedna šarena bubica omiljena je u svim krajevima – bubamara. Entomolozi su opisali čak 4.500 vrsta ovog insekta. Najmanji primerci dugi su jedva milimetar, dok su najveće bubamare deset puta veće.
Prepoznaju se po poluloptastom telu i štitu, koji je najčešće narandžast, crven ili žut, sa po nekoliko sitnih pega. Imaju šest crnih nožica i crnu glavu s malim antenama. Jarke boje štita služe kao upozorenje potencijalnim napadačima, jer bubamare nisu nimalo ukusne za jelo. Kada se nađu u opasnosti, odrasle bubamare bacaju se na tle pretvarajući se da su mrtve. Ako ih neka neiskusna ptica ipak proguta, brzo će se pokajati, pošto bubamara iz zglobova na nogama luči tečnost veoma ružnog ukusa.
U toku života bubamara prolazi kroz nekoliko faza, čije trajanje zavisi od temperature i vlažnosti vazduha, kao i od raspoložive količine hrane. Kada prođe zima, odrasle ženke se prvo dobro najedu biljnih vašiju, a zatim snesu gomilicu sa deset do 50 svetložutih jajašaca. Jaja su smeštena usred kolonije biljnih vašiju, kako bi mladi imali šta da jedu kada se izlegu. Posle tri do pet dana iz jaja se promalja larva, koja se nakon dve do tri nedelje pretvara u lutku. Sedam do deset dana kasnije, iz lutke se pomalja mlada bubamara.
Godišnje se pojavi pet do šest generacija ovih buba. Odrasli insekti u jesen se okupljaju u grupe koje mogu imati i do nekoliko stotina primeraka i padaju u zimski san. Najčešće zimuju ispod panjeva, pod kamenjem, uz ograde ili na skrivenim delovima stabla. Bubamare se hrane biljnim vašima i drugim insektima biljojedima. Već u prvim toplim danima na lišću na kojem ima biljnih vašiju mogu se pronaći bubamare i njihove larve u potrazi za hranom. Jedna bubamara u toku života pojede oko 5.000 ovih štetočina, zbog čega je ljudi veoma cene. U nekim zamljama bubamare se čak gaje i upotrebljavaju kao prirodni insekticid.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com