Retko se može videti vrt u kojem ne uspeva bar jedna biljka iz skupine lukovičastog cveća. Razlikuju se dve grupe ovog cveća: prva se sadi u jesen, a druga, posađena u proleće, cveta u jesen.
Sada je vreme za jesenju sadnju, od kraja avgusta pa do početka novembra. U jesen se sade lukovice lala, narcisa, šafrana, ljiljana, lukovičaste perunike, ukrasnog luka i tako dalje. Sade se na određenu dubinu propisanu za svaki cvet. Veće lukovice sade se dublje, a manje pliće. Na teškom zemljištu lukovice se sade pliće, a u peskovitom dublje. Dubina treba da bude otprilike dva-tri puta veća od veličine lukovice ili gomolja.
Lukovice i gomolji su rezervoari hrane koji se pune u toku vegetacije. Zato morate voditi računa o tome da precvetale cvetove odrežete, da se ne bi stvaralo seme, a lišće ostaje dok samo ne požuti. Ono, u stvari, hrani lukovicu i stvara zametak cveta koji će procvetati druge godine.
Mada nije baš lepo videti lišće lala i narcisa nakon precvetavanja, morate ga trpeti. Ako dobro isplanirate sadnju, možete ublažiti tu lošu stranu ovog cveća. Posadite šafrane i narcise ispod drveća. Na taj način se lišće posle cvetanja neće videti ispod stabla.
Niže lale, šafrane i narcise možete posaditi u manjim grupama na kamenjaru, gde će lepo izgledati u rano proleće. Cveće žarkih i nežnih boja daće na gredicama lepu i ljupku sliku. Kada precvetaju i lišće uvene, izvadite lukovice iz zemlje i ostavite na suvo mesto. Lale se sade u jesen, u septembru ili novembru, na oko 15 centimetara dubine. Cvetovi će vas obradovati već u aprilu.
U prolećnom šarenilu mogu naći mesto i narcisi. Pošto je lukovica narcisa velika, treba je saditi na 20 centimetara dubine. Narcis voli sunčan položaj, ali cveta i ispod stabla. Na istom mestu može ostati godinama. Najranije se sadi šafran – krokus, jer cveta čim okopni sneg.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com