Pravi sneg zatrpao virtuelne igrice

ฤŒuvaaaaaaaaj!โ€œ, zagalamio je mali Petar upozoravajuฤ‡i svoje โ€žsaborceโ€œ crvenog nosa da se sprema za joลก jedan spust sankama niz zaleฤ‘enu padinu u beogradskom naselju Miljakovac. Prostor po kome se inaฤe ลกetaju samo razmaลพeni kuฤ‡ni psi, nakon pada temperatura i prvih pahulja, pretvorio se u sankaliลกte.

Taoci virtuelnih svetova mobilnih telefona i tableta, zarobljenici deฤjih soba i igraonica u koje ih smeลกtaju roditelji, nakon meseci โ€žkuฤ‡nog pritvoraโ€ konaฤno su se dokopali doze sveลพeg vazduha.

Deca, koja su nekada bila zaลกtitni znak gradskih parkova, reฤ‘e se viฤ‘aju u prirodi od runolista na liticama Alpa. Ljuljaลกke za koje se nekada ฤekao red zvrje prazne, ali se zato se u igraonicama traลพi mesto viลกe, a trลพni centri prepuni su dece sive boje lica koja su poslednji put izvedena u park kada su njihove mame na โ€žInstagramโ€ stavljale fotografije radnog naziva โ€žproleฤ‡e je stiglo u naลก gradโ€œ.

ฤŒim nauฤe prve nesigurne korake u parku gegajuฤ‡i se iz maminog u tatino naruฤje, sadaลกnja deca sklanjaju se u bezbednost svojih soba i za roฤ‘endan najฤeลกฤ‡e dobijaju video-igricu, tablet ili kompjuter โ€“ kako bi uลพivala u ludorijama neke druge virtuelne dece koja u video-igrici jure zmaja. Ili se identifikovala sa glavnim junacima filmova tipa โ€žUbistvo motornom testerom u Ulici brestova na petak trinaestiโ€œ i u san otiลกli spokojni, da porastu u mentalno stabilne osobe spremne da sve vrลกnjaฤke sukobe reลกavaju sa mirnoฤ‡om dalaj-lame.

A onda se desilo ฤudo โ€“ crveni meteoalarm, koji je odrasle uterao u kuฤ‡e, decu je konaฤno isterao napolje. Da li na pametnim telefonima ne postoje aplikacije za sankanje ili je deci dosadilo da sluลกaju ciku i smeh svojih vrลกnjaka koji se spuลกtaju sa padine i ne mare za smrznute noseve, mokre rukavice i crvene obraze tek โ€“ jedan od poslednjih beogradskih majstora za pravljenje sanki ne skriva zadovoljstvo ลกto je ove zime konaฤno rasprodao viลกegodiลกinje zalihe sanki, talaca globalnog otopljenja.

Iako je igra imperativ detinjstva, ali igra u parku i sa vrลกnjacima, a ne igra sa notama i francuskim glagolima, naลกi maliลกani najveฤ‡i deo dana provode sedeฤ‡i, dok se telesne aktivnostiย  uglavnom svode na ลกkolske ฤasove fiziฤkog. Rezultati ankete, koja je u okviru programa โ€žZdravo rastimoโ€œ obuhvatila skoro 3.000 uฤenika sedmih razreda ลกirom Srbije, pokazali su da se samo petina dece bavi fiziฤkom aktivnoลกฤ‡u u meri koja je preporuฤljiva za ovaj uzrast, a skoro polovina ispitanih uฤenika dnevno provodi dva sata, ili viลกe, ispred TV ekrana. Pored toga, treฤ‡ina sedmaka viลกe od dva sata slobodnog vremena utroลกi na video-igrice, dok isti procenat dece provede dva, ili viลกe sati na internetu, โ€žFejsbukuโ€ i drugim druลกtvenim mreลพama.

Struฤnjaci koji se bave prouฤavanjem fiziฤke aktivnosti dece preporuฤuju svakodnevno jednosatno bavljenje sportom, veฤ‡ina roditelja ne podstiฤe deฤju igru u parku i retko kada izvodi decu napolje, pravdajuฤ‡i se ฤinjenicom da rade do kasno i jednostavno nemaju vremena za ลกetnju, primeฤ‡uje psiholog Andrijana Vlaฤiฤ‡.

โ€“ Zato im je lakลกe da detetu kupe tablet ili video-igricu, odnosno izvedu dete u igraonicu. Sport zahteva posveฤ‡enost i deteta i roditelja i to je razlog zbog kojeg se mali broj dece kontinuirano bavi sportom od ranog detinjstva do kraja puberteta. Sport znaฤi da se dete odvodi i dovodi sa treninga tri puta nedeljno, i kada je hladno i kada je vruฤ‡e, i kada su roditelj i dete umorni, i kada se neki deฤji roฤ‘endan โ€žpreklapaโ€œ sa terminom treninga. Tu vrstu (samo)discipline ima mali broj roditelja i dece โ€“ najveฤ‡i broj maliลกana poฤne da se bavi nekom sportom, pa stane. Ili promeni pet sportova za dve godine. Mislim da novac nije primarni razlog โ€“ roditelje jednostavno mrzi da kontinuirano podstiฤu dete da se bavi sportom โ€“ istiฤe Andrijana Vlaฤiฤ‡, koja je u svom master radu istraลพivala profil liฤnosti sportista koji se bave ekstremnim sportovima.

Iako je igra u parku predigra za bavljenje sportom, naลกa sagovornica konstatuje paradoksalnost roditeljskih objaลกnjenja da decu ne izvode u park jer tamo โ€“ nemaju sa kim da se druลพe.

โ€žDeca se danas uglavnom druลพe u igraonicama, a najveฤ‡i broj obdaniลกta i ลกkola ima produลพeni boravak i roditelji se teลกe da su deca tada u parku ili u ลกkolskom dvoriลกtu. Zimi ih ne izvode napolje jer misle da im je hladno i plaลกe se prehlada, ลกto je neopravdana bojazan jer je deฤja telesna temperatura viลกa nego kod odraslih. Leti ih takoฤ‘e ne vode, jer strepe od sunฤanice i dehidracije. Mislim da su deฤaci ti koji imaju neลกto veฤ‡u ลกansu da se izbore za igru u parku jer oni imaju prirodnu potrebu da se igraju loptom โ€“ napominje naลกa sagovornica.

(Katarina ฤorฤ‘eviฤ‡, Politika)

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com