ฤuvaaaaaaaaj!โ, zagalamio je mali Petar upozoravajuฤi svoje โsaborceโ crvenog nosa da se sprema za joลก jedan spust sankama niz zaleฤenu padinu u beogradskom naselju Miljakovac. Prostor po kome se inaฤe ลกetaju samo razmaลพeni kuฤni psi, nakon pada temperatura i prvih pahulja, pretvorio se u sankaliลกte.
Taoci virtuelnih svetova mobilnih telefona i tableta, zarobljenici deฤjih soba i igraonica u koje ih smeลกtaju roditelji, nakon meseci โkuฤnog pritvoraโ konaฤno su se dokopali doze sveลพeg vazduha.
Deca, koja su nekada bila zaลกtitni znak gradskih parkova, reฤe se viฤaju u prirodi od runolista na liticama Alpa. Ljuljaลกke za koje se nekada ฤekao red zvrje prazne, ali se zato se u igraonicama traลพi mesto viลกe, a trลพni centri prepuni su dece sive boje lica koja su poslednji put izvedena u park kada su njihove mame na โInstagramโ stavljale fotografije radnog naziva โproleฤe je stiglo u naลก gradโ.
ฤim nauฤe prve nesigurne korake u parku gegajuฤi se iz maminog u tatino naruฤje, sadaลกnja deca sklanjaju se u bezbednost svojih soba i za roฤendan najฤeลกฤe dobijaju video-igricu, tablet ili kompjuter โ kako bi uลพivala u ludorijama neke druge virtuelne dece koja u video-igrici jure zmaja. Ili se identifikovala sa glavnim junacima filmova tipa โUbistvo motornom testerom u Ulici brestova na petak trinaestiโ i u san otiลกli spokojni, da porastu u mentalno stabilne osobe spremne da sve vrลกnjaฤke sukobe reลกavaju sa mirnoฤom dalaj-lame.
A onda se desilo ฤudo โ crveni meteoalarm, koji je odrasle uterao u kuฤe, decu je konaฤno isterao napolje. Da li na pametnim telefonima ne postoje aplikacije za sankanje ili je deci dosadilo da sluลกaju ciku i smeh svojih vrลกnjaka koji se spuลกtaju sa padine i ne mare za smrznute noseve, mokre rukavice i crvene obraze tek โ jedan od poslednjih beogradskih majstora za pravljenje sanki ne skriva zadovoljstvo ลกto je ove zime konaฤno rasprodao viลกegodiลกinje zalihe sanki, talaca globalnog otopljenja.
Iako je igra imperativ detinjstva, ali igra u parku i sa vrลกnjacima, a ne igra sa notama i francuskim glagolima, naลกi maliลกani najveฤi deo dana provode sedeฤi, dok se telesne aktivnostiย uglavnom svode na ลกkolske ฤasove fiziฤkog. Rezultati ankete, koja je u okviru programa โZdravo rastimoโ obuhvatila skoro 3.000 uฤenika sedmih razreda ลกirom Srbije, pokazali su da se samo petina dece bavi fiziฤkom aktivnoลกฤu u meri koja je preporuฤljiva za ovaj uzrast, a skoro polovina ispitanih uฤenika dnevno provodi dva sata, ili viลกe, ispred TV ekrana. Pored toga, treฤina sedmaka viลกe od dva sata slobodnog vremena utroลกi na video-igrice, dok isti procenat dece provede dva, ili viลกe sati na internetu, โFejsbukuโ i drugim druลกtvenim mreลพama.
Struฤnjaci koji se bave prouฤavanjem fiziฤke aktivnosti dece preporuฤuju svakodnevno jednosatno bavljenje sportom, veฤina roditelja ne podstiฤe deฤju igru u parku i retko kada izvodi decu napolje, pravdajuฤi se ฤinjenicom da rade do kasno i jednostavno nemaju vremena za ลกetnju, primeฤuje psiholog Andrijana Vlaฤiฤ.
โ Zato im je lakลกe da detetu kupe tablet ili video-igricu, odnosno izvedu dete u igraonicu. Sport zahteva posveฤenost i deteta i roditelja i to je razlog zbog kojeg se mali broj dece kontinuirano bavi sportom od ranog detinjstva do kraja puberteta. Sport znaฤi da se dete odvodi i dovodi sa treninga tri puta nedeljno, i kada je hladno i kada je vruฤe, i kada su roditelj i dete umorni, i kada se neki deฤji roฤendan โpreklapaโ sa terminom treninga. Tu vrstu (samo)discipline ima mali broj roditelja i dece โ najveฤi broj maliลกana poฤne da se bavi nekom sportom, pa stane. Ili promeni pet sportova za dve godine. Mislim da novac nije primarni razlog โ roditelje jednostavno mrzi da kontinuirano podstiฤu dete da se bavi sportom โ istiฤe Andrijana Vlaฤiฤ, koja je u svom master radu istraลพivala profil liฤnosti sportista koji se bave ekstremnim sportovima.
Iako je igra u parku predigra za bavljenje sportom, naลกa sagovornica konstatuje paradoksalnost roditeljskih objaลกnjenja da decu ne izvode u park jer tamo โ nemaju sa kim da se druลพe.
โDeca se danas uglavnom druลพe u igraonicama, a najveฤi broj obdaniลกta i ลกkola ima produลพeni boravak i roditelji se teลกe da su deca tada u parku ili u ลกkolskom dvoriลกtu. Zimi ih ne izvode napolje jer misle da im je hladno i plaลกe se prehlada, ลกto je neopravdana bojazan jer je deฤja telesna temperatura viลกa nego kod odraslih. Leti ih takoฤe ne vode, jer strepe od sunฤanice i dehidracije. Mislim da su deฤaci ti koji imaju neลกto veฤu ลกansu da se izbore za igru u parku jer oni imaju prirodnu potrebu da se igraju loptom โ napominje naลกa sagovornica.
(Katarina ฤorฤeviฤ, Politika)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com