U trendu

Umetnici o odlasku „crnog bisera“ beogradske scene (foto, video)

Ja ga se sećam kao klinca, a imao sam sreću da on u Sivom domu upravo ispred moje kamere odglumi svoju prvu ulogu, jednog momka koji odlazi iz doma, kaže za Danas reditelj Darko Bajić. On se veoma živo seća tog kadra. Igor koji tumači štićenika doma koji iz njega odlazi prilazi upravniku, stavlja ruku u džep, upravnik misli da će da izvuče neko oružje, a on izvuče pesmu i pročita je upravniku kao zahvalnost za sve ono što su ljudi u domu učinili za njega.

To kako je Igor to pročitao a dotad nije imao ni sekund glumačkog iskustva je postalo legenda i zbog toga je Sivi dom i dan-danas potresna priča koju prihvataju gledaoci, ispričao je Bajić. On je skrenuo pažnju na Pervićev autentičan talenat – Njegov talenat i njegov glumački instinkt je bio jači od treme, jači od tog debitantskog nastupa. Toliko je bio jak i uzbudljiv da kad me je nakon što je završio scenu upitao da li treba još jednom, rekao sam mu ne.

Kazao sam mu da je bio toliko upečatljiv i toliko svoj da ako zadrži taj svoj instinkt u sebi, biće veliki glumac. On je, zaista, napravio uloge koje će ostati upamćene, na njegov specifičan način. Ostaće upamćen kao Igor Pervić koji je glumio srcem – konstatovao je Bajić.

Prema njegovim rečima, Pervić je i u svojim potonjim nastupima uspeo da zadrži specifičnost svog glumačkog izraza

– Taj njegov glumački instinkt i mašta s kojom je stvarao likove su bili prepoznatljivi i po njima ćemo ga pamtiti. Sarađivao sam s Igorom i na filmu „Crni bombarder“, kada je igrao vođu navijača. On je tu imao epizodu koja je meni bila jako važna, a takođe mi je bilo bitno da u tom filmu predstavim čitavu plejadu mladih glumaca među kojima je bio i Igor. Znam da smo radili scenu kod česme u Knez Mihailovoj, Igor je nosio baklju. Bilo je petsto ljudi okolo i to je trebalo organizovati, a on je bio taj koji je vodio kadar. Čekao je do zadnjeg trenutka dok ja nisam rekao „stop“ i držao tu baklju iako je počela da mu gori ruka. Kazao sam mu da nije normalan, a on je uzvratio „ne, ne, ja idem do kraja“ – ispričao je Darko Bajić.

– Kad se pojavi, bilo je vrištanje, a Igor je tad bio u nekom posebnom stanju kad nije bio ni svestan šta se dešava oko njega, kaže Vanja Bulić, novinar i pisac koji je Igora Pervića upoznao na Filmskim susretima u Nišu. Prisetivši se toga Bulić kaže da je bio fasciniran Igorovom finoćom, pristojnošću i načinom na koji se odnosio prema svojoj popularnosti kod devojčica i generalno.

– Ko god mu je prišao ustao bi da se pozdravi sa njim i sećam se da je preko puta sedela neka devojčica koja je pomno gledala u njega, a bila je sa momkom. Taj mladić je prišao Igoru, verovatno da se bije sa njim. Igor mu je samo pružio prijateljski ruku i razoružao ga svojom toplinom – priseća se Bulić. Prema njegovim rečima, Pervić je sam želeo da govori u „Crnim biserima“ i to mu je bilo jako važno.

– Kod mene u Biserima je bio na svoj zahtev, ne na moj. U to vreme se lečio od narkomanije i želeo je da tu priču istera iz sebe, a pre svega da uputi poruku mladima o tome koliko je droga opasna. Na kraju emisije okrenuo se ka kameri i iako je malo kome od mojih gostiju izletala psovka, poručio: „Deco, nemojte da se zajebavate!“ Naravno, svi su znali o čemu je reč jer je u emisiji ispričao ceo svoj život i pakao koji je prošao zbog droge – podseća Bulić.

Naš sagovornik kaže da Igoru nije bilo po volji što su posle tu emisiju reprizirali i koristili u drugim medijima kao da su s njim pravili intervjue. – Kazao mi je da je želeo da to samo jednom kaže, da to istera iz sebe da poruči u kameru mladima koliko je droga opasna i da se izvini svima prema kojima nije bio fer ili je učinio nešto nažao u trenucima kada nije bio svestan šta čini – kaže Bulić, dodajući da je Igor gostovao i kod njega i u emisiji „Za sva vremena“ .

– Tu je svirao i reakcije publike posle emisije su bile izrazito pozitivne. Sećam se, govorili su pa, ovo je svetski glas, svetski izgled. Stvarno je bio dečko koji da nije sebe skrajnuo pogrešnim odlukama bio bi možda jedna od najvećih zvezda. Imao je običaj da me pozove da mi javi kad ima neki posao kao da se izvinjava za sve što je sebi uradio – seća se Vanja Bulić.

Osim toga što je bio glumac i što je lepo pevao, bio je i veliki profesionalac u svom poslu, kaže za Danas reditelj Zdravko Šotra.

– Koristio sam svaku priliku da ga angažujem. Igrao je kod mene u „Lajanju na zvezde“ i pre par godina u seriji „Santa Maria della Salute“. Živeo je dosta povučeno i nije bio mnogo pred očima nas koji angažujemo glumce. Dugo je živeo u vikendici nadomak Beograda, što nije baš povoljno po glumce i zbog toga ga nije bilo. Velika je tragedija i šteta njegova smrt. Bio je lep čovek, što isto nije nebitno, imao je talenat i sigurno da se mogao više upotrebiti i kao glumac i kao pevač. Nastupao je i u mjuziklima, u „Kabareu“ u Pozorištu na Terazijama“, podsetio je Zdravko Šotra.

– Ne znam da li je neko u našoj kinematografiji tako reprezentativno izgledao kao Igor Pervić, kaže za Danas glumac Voja Brajović dodajući da će ga pamtiti kao „izuzetno dragog i vaspitanog čoveka“.

– Igor je imao mnogo potencijala – kaže za Danas glumica Gorica Popović – Bio je darovit muzički i glumački. Bio je zgodan i harizmatičan, ali je nažalost sve to otišlo u neželjenom pravcu zbog droge s kojom je imao problema i o čemu je sam govorio – zaključila je Gorica Popović.

Branislav Lečić: Bio je velika neiskorišćena šansa

Glumac Branislav Lečić, koji je sa Pervićem igrao u filmu „Crna Marija“, kaže za Danas da je Igor Pervić bio „velika, neiskorišćena šansa“. „On je i primer kako ne treba zavisiti ni od čega – „hemija“ je samo jedna vrsta zavisnosti – jak čovek i umetnik ne treba ni od čega da zavisi – ni od svojih snova i ambicija, niti od velikih autoriteta, niti od svoje dece, niti od vlasti… treba biti slobodan i na sceni i van scene“, smatra Lečić. Kako ističe, „Pervić je imao velike šanse, od njega se mnogo očekivalo, ali, eto, zastao je i poklekao“. M.S.

Teret očekivanja

Glumac Igor Pervić preminuo je juče u 52. godini u Beogradu. Igor je preminuo u porodičnom stanu, prenela je RTS.

Igor Pervić je rođen u Beogradu 29. oktobra 1967. godine, prvu ulogu dobio je još kao dete u filmu „Porodični orkestar“, u filmovima „Crna Marija“, „Crni bombarder“, „Lajanje na zvezde“, „Bure baruta“, „Noć u kući moje majke“, „Sivi dom“…., kao i u serijama „Urgentni centar“, „Žigosani u reketu“, „Moj rođak sa sela“, „Cvat lipe na Balkanu“, „Samac u braku“, „Nemanjići – rađanje kraljevine“.

Prva ljubav mu je bila muzika. Osamdesetih je imao bend Duh Nibor (zdesna nalevo Robin Hud). Igor Pervić je sin poznatih roditelja balerine Lidije Pilipenko i kritičara Muharema Pervića. Zbog toga je, kako je rekao u jednom intervjuu, uvek morao više da se dokazuje. „Tako je u slučaju svih koji imaju uspešne roditelje. LJudi jednostavno očekuju više od vas.“

(Aleksandra Ćuk, Danas)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pošalji komentar