Nije nikakva mudrost pretpostaviti da će očevo ponašanje imati veliki uticaj na sina. Ipak, postoje neki tipovi očeva koji će veoma specifično uticati na kasniji poslovan uspeh svojih sinova (ili kćeri).
Jedan primer su naprasiti očevi, oni koji veoma lako „eksplodiraju“ i tada umeju da budu prilično nasilni. Neko bi mogao pomisliti da će njihova deca izrasti u plašljive osobe. Sad, strah će u njima postojati, ali će oni umeti da ga savladaju u dovoljnoj meri da mogu uspešno da obave posao. Deca ovakvih očeva tipično izrastu u one koji umeju dobro da procene karakter ljudi i njihovo raspoloženje (veština stečena u toku detinjstva, kako bi „preživeli“ život s „eksplozivnim“ ocem), pa će zato biti odlični menadžeri i još bolji pregovarači. Ono što je manje lepo jeste to što će veoma teško biti u stanju da steknu osećaj sigurnosti i poverenja – to ih neće omesti u poslu, ali im hoće doneti velike smetnje u privatnom životu.
Drugi primer su odsutni očevi. Oni kod svoje dece izazivaju osećaj napuštenosti i odbačenosti, osećaj da nisu dovoljno dobra. Takva deca mogu postati veoma uspešne poslovne osobe, jer se trude da se dokažu (a pošto je nemoguće dokazati se nekome ko nije tu, njihov trud, pa samim tim ni prateći uspesi, ne prestaju). Nekada, ovakva deca postaće onakva kakav njihov otac nikada nije bio. Ona agresivnija (češće sinovi nego ćerke) razviju osećaj besa prema autoritetima. To ih neće nužno učiniti neuspešnim u poslu; svađaće se sa svakim nadređenim i uvek će imati ideje kako bi oni mogli nešto bolje (bez obzira na to da li stvarno mogu ili ne mogu bolje), ali, s druge strane, kada su sami sebi šefovi i rade stvari prema sopstvenom nahođenju, mogu da budu izuzetno sposobni, čak i briljantni.
Razume se, deca ovakvih očeva (oba primera) nisu srećna deca, ali kada se osamostale, u stanju su da postignu velik uspeh – a neka od njih uspeju da pronađu i sreću.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com