Kad imate želju za samoubistvom

Nekada vam stvarno, ali stvarno, bude dosta svega. S roditeljima se svađate ili deluju hladno i ravnodušno prema vama (ako uopšte živite s oba roditelja, ili ako uopšte imate roditelje), u školi niste u stanju da se zainteresujete za bilo šta, čini vam se da su vas svi prijatelji napustili ili su od starta bili dvolični i sebični i samo za sebe zainteresovani, dečka ili devojku nemate ili niste srećni s njima (recimo, mislite da vas samo iskorišćavaju), čini vam se da vas niko ne razume i da se niko, nikada, nije osećao grozno kao vi. Zbog svega toga, dolazite na ideju da okončate svoj život.

Povremeno se upitate da li ste normalni kad želite tako nešto – ali se onda setite koliko ste nesrećni i koliko vam ništa ne ide i koliko nema ničega što vas raduje, i samoubistvo vam opet izgleda kao sasvim logična ideja. Život ne vredi, pa zašto onda živeti? Da tražite pomoć? Od koga, kad ste sigurni da se niko nikada nije osećao loše kao vi sada? E, tu grešite.

Nemali broj tinejdžera oseća se baš kao vi – isto tako. I drugi tinejdžeri mogu imati isto onoliko problema koliko ih imate i vi – znate i sami da velikom broju ljudi baš i ne cvetaju ruže na svakom koraku. U vašim godinama lošem osećaju doprinosi i divljanje hormona, koji su savršeno u stanju da jako mnogo intenziviraju sve što osećate, bilo da je to dobro ili loše.

Želja za samoubistvom? Nikakva retkost kod tinejdžera. Kako bi i mogla da bude retkost kad sve proživljavate toliko intenzivno, pa se i relativno mala stvar (loša ocena na kontrolnom, na primer) može učiniti kao katastrofa? Samo, kod nekih tinejdžera će ta želja potrajati svega nekoliko trenutaka, kod nekih će trajati toliko kratko da je čak neće ni postati svesni, a kod nekih može da se zadrži jako dugo.

Dobra vest je: možete naći pomoć! Ma koliko se loše osećali, verujte, niste jedini – bilo je već, i sad ima, i biće u budućnosti ljudi koji se isto tako osećaju. Dakle, cela ta stvar nije nikakva nepoznanica. Postoje ljudi koji znaju šta treba učiniti pa da se bolje osećate i da vas ta želja prođe. Za početak, obratite se školskom psihologu. Ako i ne bude lično umeo da vam dovoljno pomogne, sasvim sigurno će znati da vam kaže kome tačno da se obratite. To pružanje pomoći može potrajati – ali će rezultirati time da se ponovo smejete i da ponovo uživate u životu. Srećno!

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

samoubistvo
Komentari (3)
Dodaj komentar
  • goran manic

    Ma, koji ljudi pišu ovakve idiotizme!

  • Djoka

    „Kad imate želju za samoubistvom?“. Svakoga dana. Jedino tražim sigurno oružuje smrti, jer šta ako postoji zagrobni život? Pucam sebi u glavu mrtav sam za ovaj život, a živ sam u nekom drugom. Opet ništa nisam uradio. Živ sam a hteo bih da budem mrtav. Možda u onom drugom nema ni puce ni otrova ni svilenog gajtana za višekratnu upotrebu… niti bilo kakvog oružija smrt. Šta onda? Nije to tako jednostavno….

  • Nataša Gajić

    Da znate da je tako, niste ni svjesni trenutka kad ste ponovo počeli da se smijete i da se ponovo radujete i životu i u životu; jednostavno, bili ste tužni i kao pokupljeni iz života, a sada je odjednom sve prošlo i mislite kao neće da se vrati više. I neće, jer pored sveg mnoštva različitih situacija koje se ne daju obnoviti, vezane za određene periode iščekivanja, pa djelanja i propuštanja u razočaranju, ni vi više niste onaj isti školarac koji se budi rano a kasno liježe pa je vječno neispavan jer propušta i popodnevni odmor…propušta i „smrtne“ misli i svo sivilo tadašnjih dana i namrgođenost prema neispunjenim mogućnostima. A kada? Pa, evo sada je sada i ne bi se vratio nikad nazad,da spočita nešto za sobom, jer sada, danas je drugo vrijeme i treba ga proživjeti; poslije trideset godina je jasno šta je jednom prošlo ne vraća se više. Tako i ja sama. Prođe samo od sebe.