Novinar Boris Dežulović: „Vukovar jednostanvo nije grad za žive ljude“

ZAGREB – Novinar Boris Dežulović našao se na meti uvreda i kritika zbog kolumne o Vukovaru, koja u naslovu ima psovku, a u kojoj, između ostalog, kaže da i nakon 30 godina od rata, taj grad je od „grada mučenika“ postao „krampus za zločestu decu Domovine, reč na koju se stoji mirno ili kleči na kukuruzu, i džoker odgovor na svako ‘neprimereno’ potpitanje“.

Za sada na stranu Dežulovića je jedino stao poslanik zeleno leve koalicije, inače, Vukovarčanin, Bojan Glavašević, jer za njega je, kaže, kolumnista u pravu i u kolumni je rekako nešto što i sam govori dugo već.

Gostujući na zagrebačkoj N1 tv, Dežulović kaže da je reakcija hrvatske desnice za njega očekivana i da, ako se očekuje da se zbog tog teksta nekome izvini, on to neće učiniti.

„Ne nameravam da se izvinjavam nikome niti imam potrebu za to. Ako je iko ovde uvređen, neki nevini ljudi ili žrtve, nisam ih ja uvredio, nego su ih uvredili oni koji trguju tim njihovim žrtvama, o čemu je u mom tekstu reč….“, rekao je Dežulović.

Pisao je, kaže, o toj „jeftinoj konjokradičkoj trgovini groznom žrtvom Vukovara“.

Ističe da je „punć line“ njegovog teksta „činjenica da je za 10 godina iz Vukovara otišlo 5.500 ljudi“.

„Iz takvog Vukovara u koji je vlada uložila milijarde kuna. Samo, u šta je ulagano? U kakav grad je ulagano? Ulagano je u spomen-kosturnicu, grad za mrtve. Vukovar nije grad za žive niti je planirano da bude grad za žive. To je planirano kao grad koji će biti večna opomena i domoljubna mera za nas ostale“, rekao je.

Istakao je da za Vukovarčane i one koji sebi to mogu da priznaju, to, kako kaže, nije grad za njih i to znaju ovih 5.500 što su otišli. „Njih treba pitati zašto su otišli, sigurno nisu otišli zato što je u Vukovaru dobro uloženih nekoliko milijardi kuna za njihov život“, naveo je.

Iz reakcija na njegovu kolumnu, ističe, vidi da mnogi nisu razumeli poruku.

„To je tekst u kojemu ja tu psovku izgovaram u ime tog grada, a dao sam sebi to pravo, jer sam bio tamo kad je (grad) umirao, zato što znam što je Vukovar bio i šta je danas“, rekao je Dežulović.

Smatra da je priča o Vukovaru sada “jeftina stiroporska parola”, i grad “koji služi za merenje domoljublja i plašenje Hrvata i Vukovarčana”.

“To jednostavno nije grad za žive ljude”, rekao je Dežulović.

Glavašević, koji je podržao Dežulovića, podseća da on već godina govori da je Vukovar „sakralizovan, umesto da bude grad za žive, jer na njemu parazitira deo politike“.

„Teza da je Vukovar pretvoren u spomen-kosturnicu, a ne u grad za žive jasna je iz same kolumne kada se ode dalje od naslova, a čini se da većina njegovih glasnih kritičara nisu otišli dalje od naslova“, rekao je Glavašević.

On kaže da već decenijama u hrvatskoj politici postoji grupa ljudi koja parazitira na simbolici Vukovara kako bi na njoj prikupljali političke poene.

To su, ističe oni, kojima je upućen naslov Dežulovićeve kolumne.

Bojan Glavašević je i sam Vukovarac, sin radijskog urednika i ratnog izveštača Siniše Glavaševića, ubijenog nakon pada Vukovara.

„Ovo je, zapravo, srž problema. Ako se propisuje da je Vukovar sveto mesto, koje svaki dan i od svakoga zahteva odnos koji je rezervirsan za svete stvari, kako ga istovremeno možemo tretirati kao grad, mesto svakodnevice? Svakodnevica pripada živima, a sveta mesta mrtvima“,napisao je Glavašević na svom fejsbuk profilu.

Prema rečima Glavaševića, grad koji su, kako kaže, želeli da ubiju pretvoriš u svetu mesto, koje ne pripada živima.

Jer to je, precizira, spomenik tragediji. „Pobeda je kad ga opet pretvoriš u mesto u koje se dolazi da živiš. Ko to ne razume nije razumeo ni ‘Grad – to ste vi'“, piše Glavašević.

(Tanjug)

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com