Obukao pocepane farmerice, skinuo se do pola, popeo na granu i zasvirao harmoniku. ฤoveku je bilo svega dosta! Lik o kome je reฤ je Italijan Antonio Mollo, 46-godiลกnji bolniฤar koji je pobegao od svakodnevnih stresova i ubitaฤnog ritma savremenog ลพivota. Njegov novi dom je postao rimski park kod „Villa Borghese“, gde je on ponovo pronaลกao svoj mir. Novinari lokalnih listova su ga veฤ krstili nadimcima kao ลกto su „Robinson Crusoe“ ili „il Tarzan metropolitano“, ลกto ฤe reฤi „gradski Tarzan“. Neki ga smatraju ludakom, neki se slaลพu sa njegovim izborom i razumeju njegovo ponaลกanje. U svakom sluฤaju, on ne haje i ลพivi svoj novi ลพivot.
„Radio sam u bolnici gde sam ljude spaลกavao od smrti. Ali, pregoreo sam. „Ubila“ me muฤna svakodnevnica: put do posla, posao, kuฤa, ponovo posao… Odluฤio sam da sve ostavim i doฤem ovde. Tu sam slobodan i mislim da sam naลกao 95% sreฤe“, objaลกnjava on. Za ostalih 5% kaลพe da ฤine ljubav koja mu u ลพivotu nedostaje. Moลพda ฤe mu se na drvetu pridruลพiti i neka Dลพejn kojoj se gradska vreva takoฤe smuฤila i koja traลพi slobodu i mir. Nadamo se.
Bez obzira ลกta o njemu njegovi sugraฤani mislili, „rimski Tarzan“ ลพivi svoj ลพivot i dalje, danju ga, uz svoju harmoniku, provodeฤi na drvetu i hraneฤi gljivama i divljim biljkama, a noฤu, spavajuฤi u kartonskoj kutiji, odmah pored skulpture operskog kompozitora Gaetano-a Donizetti-ja.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com