Hrana za slomljeno srce

Dobra ishrana vaลพna je posle doลพivljenog stresa od smrti bliลพnjeg โ€“ ali gubitak ลพelje za hranom tokom oลพaloลกฤ‡enosti je uobiฤajen.

Gubitak apetita dobro je poznat Lindzi Ostrom, koja ลพivi u Minesoti, na ameriฤkom Srednjem zapadu. Rodila je sina Aftona kad je bila samo pet i po meseci trudna. On je narednog dana umro.

Neizdrลพiva tuga koju je oseฤ‡ala posle Aftonove smrti uticala je na nju fiziฤki baลก kao i emocionalno. ฤŒesto je plakala noฤ‡u, ostajala u pidลพami po ฤitav dan, niลกta joj se nije jelo.

โ€žMislila sam samo na to kako smo izgubili naลกeg sina i ลกta ฤ‡e to znaฤiti po naลกe ลพivote i njega. Niลกta drugo me nije zanimaloโ€œ, kaลพe ona.

Ali za Ostrom, hrana je bila njen posao โ€“ vodila je kulinarski blog pod nazivom A Pinch of Yum.

Na svom blogu opisala je kako je hrana izgubila ukus i kako nema mesta u njenom stomaku ni za ลกta drugo sem tugu teลกku kao kamen.

โ€žSama pomisao na hranu uopลกte bila mi je odbojna. Neลกto ลกto bi mi inaฤe bila strast, potpuno se ugasilo za meneโ€œ, kaลพe ona.

โ€žObiฤno sam ona vrsta osobe koja voli da jede pikantno, hranu jakih ukusa, boja i tekstura, ali ลพelela sam samo obiฤnu ฤorbu od krompira โ€“ ili beli hleb sa puterom, ili samo prosta jela.โ€œ

Uprkos njenom gubitku apetita, bila je istinski zahvalna na kaserolama i sveลพe ispeฤenom hlebu koje su joj ostavljali na vratima prijatelji i porodica.

โ€žBio je to spas za nasโ€œ, kaลพe ona. โ€žRekla sam: โ€˜Ajde da jedemo jednu po jednu zdelu.โ€™ Kad vam to sluลพi kao uteha, uspeva da vas povrati u ลพivot, preko toga se ฤvrsto drลพite za stvarnost โ€“ ลพivi ste i morate da nastavite da ลพivite.โ€œ

Ostrom je shvatila koliko vaลพna ta prosta jela, spremljena s ljubavlju, umeju da budu. Traลพila je od porodice i prijatelja recepte za pite i kaserole, i objavila ih u seriji blog postova po imenu Hranjenje slomljenog srca.

Heลกteg #feedingabrokenheart proลกirio se na Instagram, sa slikama jela koja su pomogla drugima da prebole gubitak.

U prvobitnim stadijumima ลกoka posle oลพaloลกฤ‡enosti, ฤesto dolazi do iskonske bori se-ili-beลพi reakcije, zbog ฤega gubimo apetit, kaลพe Lisa ล ulman, profesorka neurologije na Univerzitetu u Merilendu, u SAD.

Zbog svog bolniฤkog rada, profesorka ล ulman bila je upoznata sa pitanjima okonฤanja ลพivota โ€“ uprkos tome, bila je ลกokirana poteลกkoฤ‡ama sa kojima se susrela nakon smrti muลพa Bila, ลกto ju je navelo da napiลกe Pre i posle gubitka, knjigu o tugovanju i mozgu.

ลฝelela je da razume uticaj koji tugovanje vrลกi na telo โ€“ i kako hrana tu moลพe da pomogne.

Kad doลพivimo traumatiฤni gubitak, mozak poฤne da se ponaลกa kao nekakvo obezbeฤ‘enje, kaลพe profesor ล ulman, blokirajuฤ‡i naลกe najbolnije uspomene i propuลกtajuฤ‡i samo ono ลกto smo sposobni da obradimo emocionalno.

Ema Votson: โ€žล ta ako punite 30, a nemate dom, muลพa, deteโ€ฆ Taj stres je prevelikiโ€œ
Bijonse: โ€žProลกla sam kroz pakaoโ€

โ€žDok tugujemo za nekim, to je kao da postoji ฤ‡ebe โ€“ ili prostor โ€“ izmeฤ‘u nas i okruลพenja, a ono priguลกuje naลกa ฤulna iskustvaโ€œ, kaลพe ona., โ€žI mislim da je vrlo verovatno da to obuhvata poteลกkoฤ‡e u uลพivanju u nijansama ukusa hrane.โ€œ

Da bismo se oporavili, moramo postepeno da prigrlimo nazad uspomene, kaลพe profesorka ล ulman, a hrana moลพe da odigra veliku ulogu u tome.

โ€žDa bismo ostvarili napredak, moลพemo da iskoristimo hranu da nam pomogneโ€œ, kaลพe ona. โ€žJa bih se usredsredila na hranu koja ima veฤ‡e znaฤenje i priziva upravo te uspomene. ล to se mene liฤno tiฤe, vratila sam se receptima koje je moj muลพ traลพio โ€“ to mi je posluลพilo kao uteha.โ€œ

Kad je pre nekoliko godina umro Ejmin otac, hrana je postala naฤin da se oseฤ‡a kao da je bliลพa s njim. On je bio jevrejsko-rumunski migrant koji je radio kao arhitekta, ali je vodio i uspeลกan posao sa goveฤ‘om ลกunkom sa strane, ฤisto โ€žiz zabaveโ€œ.

Postojala je jedna vrsta hrane koja joj je momentalno povratila uspomene โ€“ sirovi crni luk.

โ€žImao je obiฤaj da ga posoli po svemuโ€œ, kaลพe Ejmi.

Iako joj se nije dopadao njegov ukus, poฤela je da jede sirovi crni luk nekoliko puta nedeljno.

โ€žJela sam ga u njegovo imeโ€œ, kaลพe ona.

Nije joj se dopadala ni jeฤmena pogaฤa koju se terala da jede, da bi videla zaลกto se toliko dopadala njenom ocu. Hrana je postala privatni ritual za nju.

Ideja o ponovnom povezivanju sa mrtvima preko hrane nije nova. U Starom Rimu, na primer, bilo je uobiฤajeno ugraฤ‘ivati kanale od vrhova grobova sve do kripti, omoguฤ‡ujuฤ‡i tako oลพaloลกฤ‡enima da sipaju hranu i vino pravo u usta mrtvih da bi ih nahranili dok ovi ฤekaju zagrobni ลพivot.

Hindusi jedu vegetarijansku hranu tokom 12 dana zvaniฤnog tugovanja.

U Japanu โ€“ primarno budistiฤkoj zemlji โ€“ u porodiฤnom domu odrลพava se bdenje poznato kao tsjuja. Kljuฤna za ceremoniju jeste fotografija pokojnika, uz ฤiniju pirinฤa sa parom ลกtapiฤ‡a za jedenje koji stoje uspravno pobodeni u zdeli.

A u Meksiku je izdaลกna hrana, kao ลกto je sloลพeni, bogati ili slatki mole sos, glavna tokom novenarija, devet dana tugovanja ฤitave zajednice.

Kendi Kan, vanredna profesorka religije na Univerzitetu Bejlor, u drลพavi Teksas, kaลพe da je donoลกenje hrane mrtvima u tradicionalnim druลกtvima kao ลกto je Kina sada osavremenjeno.

โ€žBilo je uobiฤajeno gomilati narandลพe, persimon, ananas, neลกto ลกto se zove dvaput skuvana svinjetina โ€“ ali se sada ฤesto moลพe videti i ameriฤka hrana โ€“ pomfrit, ลกejk, big mekโ€œ, kaลพe ona.

โ€žPonekad ฤ‡e ljudi to pojesti, a osoblje groblja ฤ‡e posle, kao u sluฤaju balona i cveฤ‡a, doฤ‡i i poฤistiti za njima.โ€œ

Takva praksa manje je uobiฤajena u Zapadnom svetu โ€“ ali na jugu Amerike, kaserola bi mogla da zauzme njeno mesto.

โ€žFunkcija kaserole je da podari znaฤaj grupnim ruฤavanjima bez pokojnikaโ€œ, kaลพe profesorka Kan.

โ€žOni jedu zajedno dok razmenjuju priฤe o mrtvima. Ta jela su poput dลพambalaje u Nju Orleansu, ili krompira zapeฤenog u rerni ili teksaลกkog kolaฤa iz pleha.โ€œ

โ€žIdeja je uvek da su to jela koja svi mogu da dele i tokom kojih dolazi do ponovnog uฤvrลกฤ‡ivanja lokalne zajednice bez pokojne osobe.โ€œ

I tako, iako su pokojnici nestalih iz naลกih ลพivota, njihovo prisustvo nastavlja da ลพivi u naลกim seฤ‡anjima na hranu koju su oni voleli.

Preฤesto se tugovanje doลพivljava kao neลกto abnormalno, dodaje profesorka Kan, a ljudi se poลพuruju da โ€žnastave sa svojim ลพivotimaโ€œ โ€“ umesto da im se dopusti da stvore vlastite rituale sa hranom, omoguฤ‡i im se da odrลพe odnose sa mrtvima, ลกto ionako nudi najbolju priliku za zaleฤenje.

(BBC News na srpskom)

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com