Slovenska ishrana bila je jednostavna, zasitna i puna iznenađenja koje danas zaboravljamo
Sloveni su nekada jeli ono što su mogli da uzgajaju, ulove ili sakupe u prirodi. Njihova ishrana bila je jednostavna, ali izuzetno zasitna i praktična. Kaše, povrće, meso, riba i hleb činili su osnovu jelovnika, dok su mnoge namirnice bile rezervisane za zimu – soljene, sušene ili kisele.
Salo – omiljeni saveznik zime
Salo je bilo jedno od najcenjenijih namirnica. Soljeno, dimljeno, prženo ili dodavano u pite, bilo je nezaobilazno u slovenskoj kuhinji. Iako su ga prvi solili Rimljani, Sloveni su ga učinili svakodnevnim delom ishrane.
Pihtije – jelo od ostataka koje je postalo specijalitet
Nastale u Rusiji, pihtije su služile za očuvanje mesa. Kasnije su obogaćene povrćem, začinima, pa čak i voćem. Iako se u Evropi retko sreću, kod Slovena su bile omiljene.
Heljda – kraljica slovenskih kaša
Heljda je bila nezaobilazna. Kuvana, pržena, dodavana u supe i pite, bila je prisutna na svakom stolu. U zapadnim zemljama se koristi kao stočna hrana, dok je kod Slovena bila dragocena.
Sušena riba – praktična užina za teške dane
Sloveni su sušili ribu kako bi je sačuvali za zimu. Iako je u Evropi smatrana hranom siromašnih, za Slovene je bila ukusna i dugotrajna užina.
Luk – više od začina, zaštitnik zdravlja
Crni luk se jeo u velikim količinama – sirov, kuvan, pržen. Bio je glavni izvor vitamina zimi i često se koristio kao samostalno jelo.
Šta Sloveni nisu jeli?
Namirnice poput krompira, paradajza, kukuruza i suncokretovog ulja nisu postojale u slovenskoj ishrani jer su stigle tek kasnije, u XVIII veku.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com