Kongres

Znate li onu situaciju koju su istoriฤari svojevremeno nazivali masovnom migracijom, a koja je danas poznata pod popularnim nazivom meฤ‘unarodni kongres?

Otprilike jednom godiลกnje – najฤeลกฤ‡e u proleฤ‡e, mada moลพe i tokom zime kao ลกto je to sada sluฤaj – udruลพenja urologa, meteorologa i ekologa, a bogami i jurista sa raznih strana naglo spopadne neodoljiva ลพelja da se negde naฤ‘u i istutnje na sedam dana, a sve o troลกku neke organizacije sponzora ili drลพavne ustanove ili jednostavno na raฤun graฤ‘ana.

Pisac ovih redova voli da putuje, ali ne voli obaveze koje nameฤ‡e sam odlazak na kongres. To nije bez razloga.

Pre svega, prva taฤka programa redovno bude gala veฤera sa mnogo piฤ‡a, dobrih ลพelja i dvosatnom pozdravnom besedom onoga koji otvara manifestaciju. Problem je u tome ลกto tog ฤoveka najฤeลกฤ‡e niko i ne sluลกa, jer dok on citira Marksa, gosti obiฤno ne mogu da smetnu sa uma Spensera.

Ipak, vaลพno je da se redosled poลกtuje. Onda kongresi postanu zdrava stvar koju ฤak i doktori preporuฤuju (uostalom, i oni imaju svoje simpozijume). Kongresi usreฤ‡e svakoga – i goste i domaฤ‡ine, a zajedno sa njima i lokalne hotele, prodavnice, restorane, da i ne spominjem salone za masaลพu.

U toj bespoลกtednoj igri organizacije jedini gubitnik je onaj koji plaฤ‡a ฤitavu igranku, pojedinac ili organizacija, ali oni su ionako u manjini. Veฤ‡ina je na kongresu.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com