Nevolje s prtljagom

Svako se raduje putu u inostranstvo jer mu se izmeฤ‘u ostalog pruลพa neizreciva sreฤ‡a da se vrati kuฤ‡i opet, pa opet, i opet. Jedina mana te lepote je ลกto ฤovek ne putuje sam, nego sa prtljagom, koji krvniฤki posmatraju ฤopori aerodromskog osoblja.

Vodite raฤuna o vagi. Ne, dragi ฤitaoฤe, nisu mi na umu kalorije, nego prtljag. Govorim o ลพalosnom obiฤaju aviokompanija da od ฤoveka uzimaju novac ฤim mu je liฤni prtljag teลพi od 20 kg. Gde su tu ljudska prava? To je ฤista diskriminacija, eto ลกta je to. Neka debela volina od 120 kg, sa prtljagom od 20 kg (ukupno 140!), proฤ‘e bez problema, a putniku mrลกavku od 70 kg, sa koferom od 25 kg (ukupno 95!), traลพe ekstra doplatu na licu mesta. A ฤovekov kofer uvek moลพe da ima viลกe od 20 kg. Moลพda u odlasku i ne, ali u povratku prtljag teลพi uvek viลกe nego ลกto je dozvoljeno.

Taฤno da u inostranstvu ne kupite ni iglu, kofer ฤ‡e biti za koji kilogram teลพi. I ลกta moลพe siroti putnik da uradi u takvoj situaciji? Moลพe da moli milost, malo razumevanja za domaฤ‡e ekonomske teลกkoฤ‡e i tome sliฤno. Zato treba izabrati najpogodniju sluลพbenicu sa iskricom humanosti u oku, mada se i tada najฤeลกฤ‡e desi da ljupka cura anฤ‘eoskog lica uputi pogled pun razumevanja i kaลพe: „Imate sedam kila viลกka, gospodine. Izvolite na blagajnu, drugi ลกalter levo.“ Odluฤite da odete do ลกefa i poลพalite se. A ลกef je ljubazan. Osmehuje se on vama, vi mislite dobro, evo, na pomolu je reลกenje problema, kad zaฤujete: „Da. Imate taฤno sedam kila viลกka, gospodine. Izvolite na blagajnu, drugi ลกalter levo.“

Evo im ลกipak ลกto ฤ‡u ikad viลกe leteti avionom! Da me ne shvatite pogreลกno, ne boli ฤoveka plaฤ‡anje kao takvo, nego to ลกto su ga uhvatili na licu mesta. Zbog toga treba pribegavati merama samoodbrane. Kupite ruฤnu torbu i u nju nabijete onaj sveฤ‡njak ลกto ga je kupila supruga i bicikl za sinฤiฤ‡a. Ovo je samo mala ruฤna torba, gospoฤ‘o kerberko sa aerodromskog ลกaltera, ona se ne raฤuna.

Nezgodno je samo ลกto u odreฤ‘enom trenutku tu torbu treba podiฤ‡i, i to sa najveฤ‡om lakoฤ‡om kao da u njoj niฤeg nema osim ฤetkice za zube, a u najgorem sluฤaju, ako ne postoji moguฤ‡nost da torbu podignete a da pri tom ne dobijete kilu, moลพete je ostaviti u nekom zabaฤenom kutku pre nego ลกto pristupite vagi za merenje.

ฤŒuo sam da aerodromi ลกirom sveta vrve od tih torbi siroฤiฤ‡a. Zato verovatno na svetu nema veฤ‡eg uลพitka od toga da ne platite pretegu prtljaga. ล to se mene tiฤe, samo zato i volim da putujem avionom.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com