Danas počinje Gospojinski post: Smatra se najstrožim i ovo nikako ne sme da se uradi

Velikogospojinki post prvi put pominje se u 9. veku. Konačno je Ustanovljen na Carigradskom saboru 1166. Uvek počinje na Dan sedmorice braće Makaveja i njihove majke, koji su pogubljeni mučeničkom smrću.

Na dan svetih mučenika Makaveja, 14. avgusta počinje veliki Gospojinski post koji traje do Velike Gospojine 28. avgusta.

Ovo se smatra najstrožim od svih, jede se samo na ulju i vodi dok je riba dozvoljena da se jede samo na Preobraženije.

Ko su bili sveti mučenici Makaveji?

Sveti mučenici Makaveji su starozavetni svetitelji i mučenici iz 2. veka pre nove ere. Njihov život opisan je u Knjigama Makavejskim, koji su sastavni deo Svetog pisma. Braća Avim, Antonin, Gurije, Eleazar, Evsevon, Adim i Markel, njihova majka Solomona, i njihov učitelj Eleazar postradali su mučenički 166. pre nove ere od strane imperatora Antioha XI Epifana koji je pokušao da u Jerusalimu uvede paganske običaje. On je u Jerusalimski hram postavio kip grčkog paganskog boga Zevsa i prisiljavao Jevreje da se njemu poklone.

Sveštenik Eleazar, koji je bio posvećen Mojsijevom zakonu i jedan od Sedamdeset i dva prevodilaca Svetog pisma sa jevrejskog na grčki, prvi je odbio da se pokloni paganskom božanstvu i zbog toga ubijen u mukama. Istu hrabrost pokazali su i njegovi učenici, sedmoro braće Makaveja, i njihova mati Solomona. Zbog toga su osuđeni, mučeni i ubijeni sredinom 2. veka pre nove ere. Mošti mučenika Makaveja danas se čuvaju u bazilici Svetog Andreja u Kelnu u Nemačkoj.

Za ovaj praznik ima malo narodnih običaja i svi su vezani za vodu i bosiljak za koji se veruje da je božija biljka. Zato je na ovaj dan dobro sve što se radi sa bosiljkom, bilo da je reč o kuvanju, inhaliranju ili sađenju ove biljke koja, narod kaže, ima zaštitno dejstvo i na ovaj praznik donosi zdravlje i sreću.

Tokom dana posta mnogi se fokusiraju na to koju će hranu jesti kako ne bi pojeli neku mrsnu namirnicu. Međutim, neretko se zapostavlja ona duhovna strana koja je i bitnija.

Duhovna strana posta ogleda se u uzdržavanju i od zlih misli, kao i od bilo kakvog greha. Teolog i veroučitelj Aleksandar Đurđević nedavno je istakao za Kurir da se pravilno posti dušom i telom.

– Jedna od najčešćih grešaka, iako ne volim da pričam o tome šta je greška, a šta nije, jeste što se većina ljudi fokusira samo na hranu, zapostavljajući duhovnu stranu posta, koja je i te kako važna, pa i važnija od telesne. Naravno, ovim ne kažem da ne treba da postimo i hranom, to jest da unosimo određene namirnice, ali ne treba na to da gledamo pravno, zakonski – ispričao je on ranije.

Istakao je da je svako od nas individua za sebe, te da svako posti shodno svojim mogućnostima u dogovoru sa svojim duhovnikom ili parohijskim sveštenikom.

– Ako bismo gledali pravila po kojima poste monasi, gde bi nam kraj bio. Niko pravilno ne bi postio. Pravilan post je odricanje od strasti i požuda koje nas muče. Nekome je to upotreba mobilnog telefona, nekome prekomerno gledanje televizije, drugima su to hrana i alkohol. Svakako, post je izlazak iz zone komfora, što nimalo nije prijatno, ali vam želim da istrajete u tome. Post je sredstvo, a ne cilj sam po sebi. Post bez odlaska na liturgiju i sjedinjenja s Gospodom u svetoj tajni pričešća je kao priprema za meč bez izlaska u ring – objasnio je Đurđević.

(Krstarica/Kurir.rs)

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com