Ljudi misle da je potrebno mnogo godina da bi se zaista shvatilo o čemu se neko misli, kao da treba da sedneš sa njima kroz nekoliko slomljenih srca, da razmeniš priče o traumama iz detinjstva, možda čak i da budeš uhvaćen u katastrofi na putu zajedno.
Ali ne…
Dajte mu deset sekundi, možda čak i manje ako su glasni, očigledni tip, i dobićete sve što treba da znate.
I ne radi se o „vibracijama“ ili šta god ljudi kažu kada zapravo ne znaju o čemu pričaju. Ovo je prava psihologija. Pa, uglavnom. Nešto od toga je samo obraćanje pažnje i smisao za komentarisanje.
1. Način na koji uđu u sobu govori previše
Neki ljudi upadaju kao da čekaju aplauz. Drugi se uvlače kao da se nadaju da će proći neprimećeni. Onda imate one koji izgledaju kao da skeniraju sobu kao Terminator, procenjujući sa kim vredi razgovarati.
Onaj ko želi pažnju — Veliki, preterani pokreti, preglasan glas, možda dramatična pauza pre nego što kažu nešto revolucionarno. Ili ekstrovert ili neko kome je očajnički potrebna validacija.
Onaj koji želi da nestane — Drži se ivica, jedva ispušta zvuk, može biti uznemiren, možda jednostavno ne voli ljude. Teško je još reći.
Onaj uravnotežen — Kreće se kao da pripada, a ne kao da treba nešto da dokažu, kaže zdravo, uspostavlja kontakt očima, ne trudi se previše. Ovi ljudi su najređa vrsta.
2. Šta rade kada ih niko ne gleda? To su Pravi Oni
Svi su uglađeni i prezentabilni kada su u centru pažnje, ali čim pomisle da niko ne gleda, tu ćete uhvatiti dobre stvari.
Da li se isključuju i bulje u svoj telefon čim ne razgovaraju?
Da li su i dalje vereni čak i kada se ne radi o njima?
Da li izgledaju iritirano kada neko drugi uzme reč?
Ljudi koji se oporave samo kada su u centru pažnje šetaju crvenim zastavama. Čvrstim nije potrebna stalna validacija, oni su samo tu, prisutni, bez potrebe za trofejem za to.
3. Kako vode razgovore: daj-uzmi ili svinja u centru pažnje?
Da li ste ikada vodili razgovor u kojem druga osoba nikada nije postavila nijedno pitanje? Kao, mogli biste im reći da ste upravo pobegli iz situacije sa taocima, a oni bi se i dalje vratili svojim planovima za vikend.
Ili oni koji su te prekinuli usred rečenice samo da bi pričali o sebi.
Ili, ne daj Bože, oni koji vas spuštaju. Spomenuli ste manji uspeh, uradili su oni duplo više, ali bolje, i verovatno sa povezom na očima.
Dobri razgovori teku. Ne radi se o samo jednoj osobi.
Neki ljudi tretiraju svaku interakciju kao solo epizodu podkasta.
4. Mala obećanja vam govore da li su puna toga
Zanemarite velike obaveze. Pogledaj male stvari.
„Poslaću ti kasnije.“ Da li su?
„Poslaću vam taj link.” Jesu li?
„Hajdemo uskoro na kafu.“ Da li je to bio samo ljubazan komentar?
Ako ne mogu da prate nešto tako jednostavno kao što je da odgovore kada su rekli da hoće, šta mislite kako se nose sa stvarnim odgovornostima?
Ljudi koji su solidni sa malim stvarima, to je pravi test.
5. Kako se ophode prema ljudima koji ne mogu ništa za njih
Najveći test karaktera na planeti.
Gledajte kako razgovaraju sa konobarima, blagajnicima, domarama, predstavnicima službe za korisnike.
Gledajte šta se dešava kada misle da niko važan ne sluša.
Ako neko postane oštar, preziran ili direktno zao prema ljudima od kojih nemaju šta da dobiju, on nije dobra osoba, jednostavno tako.
Oni koji i dalje pokazuju osnovno poštovanje čak i kada nema socijalne koristi, to su oni pravi.
6. Da li ostaju mirni ili se drže u odbrani?
Ljudi koji se prevrnu zbog najmanjeg odbijanja su tako iscrpljujući.
Recite: „Hej, ja se zapravo ne slažem“, i odjednom izgledaju kao da ste pregazili njihovog psa.
Dajte blage konstruktivne povratne informacije i oni će se ponašati lično napadnuti.
A najbolja je kada te pokušaju upaliti gasom. „Vau, stvarno preterujete.“ Ne, čoveče, upravo sam rekao da volim ananas na pici.
Ako neko ne može da se nosi sa osnovnim neslaganjem, a da ne dođe do sloma, zamislite kakvi su u stvarnoj krizi.
7. Način na koji završe razgovor vam govori kakve društvene veštine imaju
Ljudi ne razmišljaju o tome kako izlaze iz razgovora, ali to je čudno govori.
Nagli nestanak — Jedne sekunde su tu pored vas, sledeće sekunde ih nema. Nema zbogom, nema „lepo je bilo razgovarati s tobom“, samo puf.
Nespretan upetljan — Odjednom shvataju da treba da odu, ali treba im još pet minuta da se isteturaju kroz neuredan izlaz.
Tip „čekaj, još jedna stvar“ — Ne može da vas pusti, nastavlja da razvlači, kao loš nastavak koji nikada nije trebalo da bude snimljen.
Glatko bliže — Završava se prirodno, ostavlja solidan poslednji utisak, možda čak i dodaje „Dobro smo razgovarali, hajde da ponovimo uskoro“.
Društveno svesni ljudi zaokružuju stvari a da to ne čine čudnim (ne u svim slučajevima).
Zaključak:
Ljudi misle da mogu da sakriju ko su, zaista, stvarno ne mogu.
Svi tragovi cure napolje, kako ulaze, kako razgovaraju, kako se ponašaju prema ljudima koji im nisu potrebni.
Sada kada znate šta da tražite, nemoguće je da to ne vidite.
Pa sledeći put kad upoznaš nekog novog.
Oni će vam tačno pokazati ko su.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com