U poslednje vreme svedoci smo da i meso, nekada osnovna namirnica Srba, postaje luksuz u Srbiji – i to ne samo u prenesenom, već i u doslovnom smislu.
Ono što je nekada bilo osnovni deo ishrane, danas se u mnogim domaćinstvima kupuje retko, oprezno i u malim količinama.
1. Visoke cene u odnosu na primanja
Iako su prosečne plate blago porasle, inflacija i cene hrane rastu brže.
Na primer:
Kilogram govedine: 1.300–1.600 din
Svinjetina: 800–1.000 din
Piletina (nekad najjeftinija): 600–800 din
Za četvoročlanu porodicu, obrok sa mesom svaki dan postaje finansijski neodrživ.
2. Pad kupovne moći
Prema poslednjim anketama:
– Sve više ljudi meso kupuje samo kad je na akciji
– Ili ga kupuju „na grame“ – 200–300g, samo da se „ubaci u jelo”
Za mnoge građane, jesti meso svaki dan je postalo simbol boljeg životnog standarda.
3. Povratak jelima „bez mesa“
– Tradicionalna srpska kuhinja ima dosta jela bez mesa (pasulj, boranija, kupus, paprikaš s krompirom…).
– Ljudi se vraćaju ovim jelima – ne samo iz nostalgije, već iz nužde.
– Meso se čuva za „vikend“, „nedeljni ručak“ ili „kad gosti dođu“.
4. Opadanje potrošnje mesa
Statistike pokazuju da prosečan građanin Srbije jede znatno manje mesa nego pre 10 godina. Nekad se trošilo i preko 60 kg mesa godišnje po osobi, danas je ta brojka manja i bliža 40–45 kg, posebno kod starijih i u manjim mestima.
5. Kupovina mesa – sve ređa i pažljivija
Svi smo svedoci da u poslednje vreme ljudi uglavnom meso kupuju na akcijama, popustima ili kupuju isključivo robne marke supermarketa
Izunutrice, kosti, pileće leđa – delovi koji su jeftiniji, ali mogu poslužiti za supu ili varivo
Neki odlaze direktno kod seljaka da kupe ceo pile, pola svinje ili meso u paketu – jer je isplativije.
Meso u Srbiji danas više nije svakodnevica – već privilegija. Za mnoge ljude, posebno one sa nižim primanjima, meso se jede kad se može, a ne kad se poželi. I to ga, upravo u tom kontekstu, čini – luksuzom.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com