„Na sahrani svog strica saznao sam da mi je on zapravo otac“

Otiลกao je pre sedam godina u drugu drลพavu na striฤevu sahranu i vratio se kuฤ‡i sa saznanjem da mu je on zapravo bioloลกki otac, iako je tehniฤki, pravno, bio otac od dana njegovog roฤ‘enja.

U Severnoj Karolini, ako ลพena zatrudni i zakonito je u braku, njen muลพ se upisuje u krลกtenicu kao otac – barem je to bio zakon kad je Demijan roฤ‘en.

Nije, kako kaลพe, siguran je li to i danas sluฤaj.

– Moja majka je bila udata za mog ‘strica’ kad sam se rodio, iako viลกe nisu bili zajedno. Bili su razdvojeni neko vreme i ona je ลพivela i bila u vezi s mojim ‘ocem’, njegovim bratom. Buduฤ‡i da je joลก uvek bila u zakonskom braku s Dลพonom, mojim ‘stricem’, po zakonu je njegovo ime bilo u mojoj krลกtenici – priseฤ‡a se ameriฤki autor Demijan Delune.

Kada je pitao majku zaลกto je ime Dลพona navedeno pod ocem, ona je samo promrmljala neลกto. Nikada mu nije reฤena istina sve do dana kada je Dลพon umro, piลกe YourTango.

–ย  Moj deda se malo previลกe napio u noฤ‡i kad je bilo bdenje i rekao mi je istinu. Proลกlo je veฤ‡ sedam godina i joลก uvek razmiลกljam o tome da li bi moj ลพivot bio drugaฤiji da sam odrastao znajuฤ‡i ko mi je pravi tata i da li li se stvari promenile da mi je data prilika da ga poznajem kao oca umesto da ga gledam kao strica. Iskreno, verovatno ne. S njim sam proveo pribliลพno isto vreme kao i s tatom i nije se prema meni ponaลกao niลกta drugaฤije nego prema svojoj bioloลกkoj deci. Iako sam,i ja bio njegovo bioloลกko dete – kaลพe Demijan.

Deda mu je rekao da je Dลพon znao da je on njegov otac, ali je to drลพao za sebe.

Delune je zahvalan na vremenu koje je proveo s Dลพonom, ฤak i ne znajuฤ‡i ko je on zapravo, jer su ti trenuci bili oni u kojima nije bio izloลพen Franku, ‘laลพnom ocu’, i njegovom zlostavljanju, a kasnije i zlostavljanju od strane oฤuha, ฤŒarlsa…

– Kako sam ostario i dobio svoju decu i podigao ih sa ลพenom koja im nije bioloลกka majka, shvatio sam da se ne radi nuลพno o tome ko je u krvnom srodstvu, a ko nije, radi se o tome ko se pojavi. Nisam imao pojma da je Dลพon moj bioloลกki otac sve dok nije otiลกao. Naravno, znao sam da je bioloลกki povezan sa mnom, ali to nije bilo ni vaลพno. ฤŒak ni tada nije imao nikakvu stvarnu obavezu da provodi vreme sa mnom, barem ne zakonski. Mogao je da me ostavi kuฤ‡i da patim i niko ne bi ni okom trepnuo. Ali nije – kaลพe on.

Ni ลพena ni on nemaju nikakvu porodicu o kojoj bi mogli da govore, a s kojom imaju bilo kakve veze, osim dece.

Ali to ne znaฤi da nemaju porodicu. Dovoljno su, kako kaลพe, sreฤ‡ni da su konaฤno naลกli sopstvenu porodicu kojoj je stalo do njih i koja ลพeli da bude deo njihovih ลพivota.

– Podrลพavaju nas u dobru i u zlu, onako kako porodica treba. Naลพalost, bila je potrebna smrt da shvatim ko mi je pravi otac, ali bolje ikad nego nikad. Najveฤ‡u lekciju koju sam nauฤio, jer sam ลพivot proveo ne znajuฤ‡i ko mi je zapravo otac, doลกla je od mog dede koji je proveo godine ลพivota noseฤ‡i u sebi tajne svoje dece, preuzimajuฤ‡i njihov teret, zloฤine koje su poฤinili i oseฤ‡ajuฤ‡i se krivim zbog toga kako su ispali kao odrasli. Bilo mu je teลกko da uลพiva u ลพivotu zbog svoje dece i njihovih tajni, a ja odbijam da ลพivim na taj naฤin. Neฤ‡u dopustiti da moja porodica ili bilo ko drugi diktira uslove moje sreฤ‡e – istiฤe Demijan.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com