U trendu

Matijanić: Kolindi bitni glasovi antisrpskih histerika

ZAGREB – Pismo predsednice Kolinde Grabar Kitarović predsedniku SDS S, Miloradu Pupovcu, ukazuje da je kandidatkinji „navodno evropejskog“ HDZ-a, bitnije da stekne glasove antisrpskih histerika, nego da vodi računa o tome hoće li njeno „pisanije“ poslužiti kao podsticaj za nove pretnje i razbijanje glava, piše portal Index.

To pismo je, navodi se, loš znak o njenom sveukupnom stanju i kapacitetima, pa ne bi bilo čudno da u državi kakva je Hrvatska ono bude i najava njenog drugog mandata.

U komentaru autora Vladimira Matijanića, pod naslovom „Kolindino pismo Pupovcu je čista psihopatija“, navedeno je da kada bi predsednica „pažljivije studirala i više čitala, ili da bar ima bolje mentore, znala bi da u demokratiji nema potpuno neprimerene, neprihvatljive i zlonamerne kritike. Ili postoji kritika – blaga, oštra, brutalna, svejedno – ili je nema“.

Autor konstatuje da kada Grabar-Kitarović, zaklonjena „preskupom i beskorisnom“ predsedničkom pozicijom, kaže da je neka kritika neprimerena, neprihvaljiva i zlonamerna, ona tada previše govori o sebi.

„Ali još uvek nedovoljno, pa posmatrač može ostati u nedoumici želi li aktuelna predsednica u predstojećoj kampanji jahati na snažnom antisrpskom raspoložanju, biti njegov institucionalni glas, predvodnica koja će, kad zatreba, proliti malo benzina pa se licemerno čuditi kada bukne, ili jednostavno malo toga razume“, ističe Matijanić.

Kada posmatrač potom pročita da predsednica Pupovcu ponovno šalje svoje pismo iz 2016. godine, mora da zastane dok mu se u glavi roji niz pitanja od kojih su samo neka: Je li Kolinda Grabar Kitarović pri sebi? Je li Kolinda Grabar Kitarović kadra da obavlja predsedničku ili bilo koju drugu dužnost? Šta je tačno Kolindi Grabar Kitarović?

Autor ističe da dopis koji je predsednica uputila Pupovcu te 2016. godine, može se, kaže, čitati i kao pismo o lošim namerama.

„U njemu raspreda kafanske teorije o totalitarizmima, pita se zašto nisu kažnjeni neki zločinci – to bi trebalo da pita samu sebe i svoju stranku koja uglavnom vlada ovom državom od 1990. godine – drobi o ugroženosti većinskog naroda, a valjda nema većeg zla u čijim temeljima nisu naklapanja o ugroženosti većine“, navodi Matijanić.

Dodaje da je predsednica u tom pismu pokušala da se obračuna i sa bivšim premjerom Zoranom Milanovićem, koji će joj biti protivkandidat na predsedničkim izborima.

Zašto je onda, pita autor, iskoristila ozbiljnu temu, poput nasilja nad manjinama, za svađu s Milanovićem.

„Kada govori besmislice, poput one o velikosrpskoj agresiji kao ‘totalitarnom režimu’ ili da joj je zbog ljudi na selu draže da im se obraća sa Hrvaticama i Hrvatima, nego građankama i građanima ili da je Jugoslavija bila iza čelične zavese, predsednica je i tragična i smešna“, navodi Matijanić i dodaje da, kada kao nosilac institucionalne moći kaže da je nečija kritika neprihvatljiva, ona poziva na ukidanje demokratije.

Porukom Pupovcu da se protiv neprihvatljivog treba boriti, Grabar Kitarović mu na leđima docrtava metu, ukazuje se dalje u tekstu.

„Trebaju li manjine, a s njima i srpska, ostati u koaliciji sa strankom koja je nakon legalizovanja ustaškog pozdrava, kandidovala krajnju desničarku za predsednicu, pitanje je za neku drugu analizu“, smatra Matijanić.
Pupovac je, ističe autor, deo vlasti, svojom voljom i odlukom i ne bi mu trebala medijska podrška, nego kritika da istovremeno nije i najvidljiviji predstavnik „omražene manjine, pretvoren u omiljeni objekat besa svakog hrvatskog histerika“.

„Od njega se traži ograđivanje od reči koje nije izgovorio, a na besomučnim kritikama njegovih beskrajno balansiranih i preterano kalkulantskih istupa bodove nastoje da steknu mnogi – od političke sitnine poput Darinka Kosora, do Kolinde Grabar Kitarović“, navodi Matijanić i dodaje da „malo pljuckanja po Pupovcu baš dobro dođe da privuče one koji su u dilemi treba li glasati za nju (Kolindu) ili (Miroslava) Škoru.

Kada se, ukazuje autor, zanemare sve političke kalkulacije i interesi, ostaje činjenica da u Republici Hrvatskoj 2019. godine postoje snažne majmunske snage, voljne i spremne da putuju više desetina kilometara da bi negde prebile Srbe.

„I da je nositeljki visoke državne funkcije bitnije još malo raspaliti strasti protiv omraženog predstavnika Srba, nego, recimo, otići među napadnute ljude, zagarantovati im sigurnost i sve što već rade zreliji političari kad im je neugodno zato što im se neki građani ponašaju kao kreteni. Ili ustaše, svejedno”, navodi se u komentaru.

(Tanjug)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.