Na danaĆĄnji dan poginuli sarajevski Romeo i Julija
SARAJEVO – Pre 26 godina na danaĆĄnji dan zavrĆĄila se jedna velika ljubav, ali priÄa o BoĆĄku i Admiri do danas je ostala jedna od najlepĆĄih i najtuĆŸnijih ljubavnih priÄa na prostoru bivĆĄe Jugoslavije, piĆĄu banjaluÄke „Nezavisne“, podseÄaju na smrt dvojhe mladih koji su ubijeni 18. maja 1993. na Vrbanja mostu u Sarajevu.
BoĆĄko je bio Srbin, a Admira muslimanka, oboje su imali 25 godina, i postali su simbol Sarajeva, ali i simbol zajedniĆĄtva,kojeg i danas treba da se prisetimo, mnogo ÄeĆĄÄe nego ĆĄto to Äinimo, navodi list.
„Nezavisne“ podseÄa i da su mladi zaljubljeni BoĆĄko i Admira leĆŸali mrtvi sedam dana na Vrbanja mostu. Slika njihovih nepomiÄnih tela u zagrljaju obiĆĄla je svet zahvaljujuÄi ameriÄkom reporteru Kurtu Ć horku, koji je preneo priÄu o njihovoj tragiÄnoj ljubavi. Prozvani su sarajevskim Romeom i Julijom.
Niko se nije usudio da mrtve ljubavnike pomeri s mosta, a tek osmog dana srpska vojska je odnela njihova tijela i sahranila ih u Lukavici na srpskom vojniÄkom groblju. Snage UN su odbile da pomognu u izvlaÄenju tela, dok su se obe strane u sukobu meÄusobno optuĆŸivale za smrt mladog para.
Posmrtni ostaci su 1996. po ĆŸelji Admirinih roditelja i uz saglasnost BoĆĄkove majke preneti na groblje „Lav“ u Sarajevu. BoĆĄko i Admira poÄivaju zajedno.
Pre taÄno 26 godina u 17 Äasova zavrĆĄila se jedna velika ljubav. Bili su nerazdvojni punih osam godina. Njihova ljubav je bila iskrena i Ävrsta. Nikome nije smetalo ĆĄto su razliÄite veroispovesti.
„Odgojila sam sinove bez razmiĆĄljanja o religiji i naciji. Nikad im nisam govorila da su oni Srbi, a da su ovi drugi Hrvati i muslimani. Nisam Admiru gledala kao na muslimanku, kao razliÄitu. Gledala sam je kao devojku mog sina, koju je on voleo i koju sam ja volela“, ispriÄala je BoĆĄkova majka Rada u dokumentarcu o mladom paru snimljenom u kanadskoj produkciji.
BoĆĄko i Admira planirali su zajedniÄki ĆŸivot, venÄanje, a zatim je doĆĄao rat…
„Samo metak moĆŸe da nas razdvoji“, govorila je Admira, a njen BoĆĄko nije hteo da napusti Sarajevo bez svoje voljene. Majka Rada ga je molila na poÄetku rata da ide s njom i bratom. BoĆĄku je otac umro joĆĄ pre rata i niĆĄta ga viĆĄe nije vezivalo za Sarajevo osim voljene devojke. A i mu nije padalo na pamet da bez Admire ode iz grada…
Nakon godinu dana pakla koji su svakodnevno preĆŸivljavali u Sarajevu, odluÄili su da pobegnu, da odu da ĆŸive negde normalnim ĆŸivotom. Admirini roditelji nisu ĆŸeleli da idu, ali par je odluÄio. U maju 1993. sve strane dozvolile su da proÄu liniju razgraniÄenja.
Oko 17 Äasova su doĆĄli do mosta Vrbanja. PotrÄali su, drĆŸeÄi se Ävrsto za ruke⊠Snajperski metak je pogodio BoĆĄka i on je pao. Umro je na licu mjesta, a Admira je bila ranjena. Jaukala je i puzila prema njemu. Zagrlila ga je, a zatim je i ona izdahnula pored njega.
Nikad se nije saznalo s koje strane su pucali na mladi par jer nikada nije pokrenuta istraga. Nikada niko nije optuĆŸen za to ubistvo.
O njima i njihovoj ljubavi pisali su mnogi, i pesme, i Älanke, i priÄe… Jedan od najpoznatijih Älanaka bio je onaj Kurta Ć horka, koji je objavio Rojters 23. maja 1993, a koji je onda obiĆĄao ceo svet. Sarajevska rok grupa „Zabranjeno puĆĄenje“ pre nekoliko godina snimila je pesmu pod nazivom „BoĆĄko i Admira“, a isto tako i Bil Maden pod nazivom „Bosko and Admira“.
O BoĆĄku i Admiri snimljen je i dokumentarni film. ReĆŸirao ga je DĆŸon Zaricki, a uraÄen je u koprodukciji „PBS’s Frontline, National Film Board of Canada“ i „WDR Germany“.
(Tanjug)
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.