Pometnja u Hrvatskoj zbog teksta o bivšoj prostitutki koja radi sa decom
Preko 200 psihologa potpisalo je sinoÄ reakciju na tekst koji je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji o psiholoÅ¡kinji iz Centra za socijalnu pomoÄ koja je ranije bila prostitutka, a broj potpisa u meÄuvremenu je narastao na viÅ¡e od 300.
Ista je stvar zavrÅ¡ila na danaÅ¡njoj naslovnoj strani Slobodne Dalmacije kao glavna tema, i to s huÅ¡kaÄkim naslovom „UhapÅ¡ena prostitutka sada radi s decom kao psiholoÅ¡kinja“.
Älanak, koji potpisuje Marko DidiÄ, objavljen je na webu pod naslovom „BivÅ¡a prostitutka zaposlena kao psiholoÅ¡kinja u Centru za socijalnu pomoÄ; u policijsku klopku upala je dvaput i sve priznala… Advokat Primorac: NeÄu suditi da li je to moralno, zakon je jasan“ i nadnaslovom „Sakrila proÅ¡lost“.
Psiholozi su reagovali na Älanak koji je izazvao dosta pometnje u javnosti.
„ObraÄamo vam se povodom Älanka pod naslovom ‘BivÅ¡a prostitutka zaposlena kao psiholoÅ¡kinja u Centru za socijalnu pomoÄ’ objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 1.9.2021. godine. U navedenom Älanku spominju se dve koleginice psiholoÅ¡kinje – jedna veÄ ranije navedena u naslovu i druga – profesorka Mirjana KrizmaniÄ, koja, navodno iz pozicije struÄnjaka, izraÅŸava moralnu osudu prvonavedene koleginice.
Polazimo iz pozicije da su tvrdnje navedene u Älanku taÄne i proverene, vezano za navodnu prekrÅ¡ajnu kaÅŸnjavanost koleginice, kao i navodno zaposlenje u Centru za socijalnu pomoÄ. IstiÄemo, kako je i u Älanku navedeno, da je po pitanju prekrÅ¡ajne kaÅŸnjavanosti istekao rok rehabilitacije te se bilo kakve procene na temelju iste, prema zakonima Republike Hrvatske, ne smeju donositi. Ipak, smatramo ovu reakciju nuÅŸnom jer je Älanak napisan uprkos zakonskim ograniÄenjima i moÅŸe znaÄajno da naruÅ¡i ugled neimenovane koleginice, kao i njeno liÄno mentalno zdravlje“, stoji u saopÅ¡tenju psihologa.
„Stavovi profesorke KrizmaniÄ ne odraÅŸavaju stav psiholoÅ¡ke struke“
Na tekst reagovala je i organizacija SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, koji su naveli:
„MoÅŸda bi ugledna psihologinja mogla malo da pripazi kada odreÄuje ko je normalan, a ko nije, ali videle smo i gorih stvari?
Moşda je mogla da iskoristi svoja znanja koja sigurno ima, i promisli što je sve moglo da dovede şenu u poziciju u kojoj se našla?
MoÅŸda je mogla da osudi osobe koji kupuju seksualne usluge, koji kupuju tuÄe telo, a ne samo raspravljati o moralnoj ÄistoÄi ÅŸene koju su „provukli“ kroz Älanak?
MoÅŸda je Slobodna Dalmacija mogla da posveti viÅ¡e prostora promenama koje su nuÅŸno potrebne u sistemu socijalne pomoÄi? MoÅŸda su mogli da izvuku informaciju koliko nedostaje struÄnjaka/inja, kolike su im plate, kakvi su im radni uslovi?“
Izneti stavovi profesorke KrizmaniÄ u ovom sluÄaju, kao i u proÅ¡logodiÅ¡njem sluÄaju u kom je izjavila da je deci u bolnicama dovoljno da ih roditelji posete na 15 minuta dnevno, ne odraÅŸavaju stav psiholoÅ¡ke struke, dodaju u nastavku.
„Novinar Marko DidiÄ, autor navedenog Älanka, piÅ¡uÄi o navedenom sluÄaju, komentariÅ¡e ponovno hapÅ¡enje koleginice s ‘Umesto da se opameti i prestane s ovakvim aktivnostima ÅŸena „pada“ u ruke policije i iduÄe 2017. godine.’, dok profesorka KrizmaniÄ sluÄaj komentar s ‘Da ste moralni, pa to je ona najmanji kvalitet koji se oÄekuje od osobe koja pomaÅŸe ljudima.'“, stoji u reakciji.
„Bavljenje prostitucijom gotovo je uvek rezultat nekog oblika prisile – direktne, od strane odreÄene osobe ili indirektne, u kojima se osobe njome poÄnu baviti zbog teÅ¡kih ÅŸivotnih okolnosti, a obiÄno s ciljem pokuÅ¡aja preÅŸivljavanja i izbegavanja krajnjeg siromaÅ¡tva. U brojnim istraÅŸivanjima koja su se bavila temom prostitucije, znaÄajna veÄina ispitanih osoba navodi da se ÅŸeli da prestane da se bavi prostitucijom, no ne moÅŸe. Sledom toga, bavljenje prostitucijom se ne moÅŸe povezati ‘opameÄivanjem’ kao Å¡to navodi autor Älanka, veÄ s borbom za puko preÅŸivljavanje, na naÄine koji su nam dostupni“, dodaju.
Kad govorimo o moralnosti, razliÄite teorije morala i moralnog razvoja nas uÄe da moralnost odreÄenog Äina velikim delom odreÄuju okolnosti u kojima se isti odigrao. Iako smo svesni da je kraÄa nemoralna, gotovo niko ne bi smatrao nemoralnim nekoga ko nema novaca, a ukrao je hleb da nahrani decu. Stoga, ÅŸelju za preÅŸivljavanjem i Å¡kolovanjem ne moÅŸemo smatrati nenormalnom niti nemoralnom. Crno-beli pristup moralnosti, odnosno inherentno deljenje postupaka na moralne i nemoralne, dobre i loÅ¡e, normalne i nenormalne nikako ne bi trebalo da bude naÄin prosude od strane psihologa, zbog Äega se od takvih etiketa u imenovanom Älanku kao struka ograÄujemo, dodali su.
„Novinar se bavi koleginicom koju osuÄuje, zaÅ¡to klijente ne spominje?“
Pa onda nastavljaju:
„Teorije moralnog razvoja nam govore da s razvojem moralnog rasuÄivanja, a koje se razvija pod uticajem maturacije, kognitivnog i emocionalnog razvoja, a posebno iskustva s drugim ljudima i upoznavanjem njihovih sudbina, pri moralnoj prosudi u obzir uzimamo sve viÅ¡e faktora te postajemo sve manje odreÅ¡iti u definisanju postupka kao moralnog ili nemoralnog.
TakoÄe nam je indikativno da se novinar primarno bavi koleginicom, koju se na osuÄujuÄi naÄin prikazuje i komentariÅ¡e u tekstu, dok se navodni ‘klijenti’ ne spominju. Zanima nas, da li su i oni predmet nekog Älanka u izradi? HoÄe li se i oni javno propitivati, hoÄe li i o njima neko donositi moralni sud i hoÄe li se i njihova struÄnost i profesionalnost stavljati u kontekst njihovih liÄnih ÅŸivota? Ovakav pristup nas moÅŸe dovesti do zakljuÄka da se ne radi ‘samo’ o neÄijem naruÅ¡avanju tuÄe privatnosti, donoÅ¡enju moralnih presuda gde im nije mesto, propitivanju struÄnosti bez temelja, nego i jasnoj diskriminaciji koleginice na osnovu pola. U sistemima koji imaju za cilj zaÅ¡titu ÅŸena, kriminalizuje se kupovina, a ne prodaja seksualnih usluga“.
Profesorka KrizmaniÄ takoÄe navodi da se ‘njoj kao delatnici centra obraÄaju ljudi koji imaju neki problem, koji su osetljivi, koji su u potrebi, i sigurno od te osobe oÄekuje da bude moralno Äista i ispravna, u suprotnom joj ne bi iznosili svoje najintimnije probleme i oÄekivali da im ona pomogne.’
„IstraÅŸivanja o efikasnosti savetovanja i psihoterapije pokazuju da efikasnost istih najviÅ¡e zavisi o odnosu koji korisnik i socijalna radnica stvore. GovoreÄi o sluÄajevima Centra za socijalnu rad, Äesto govorimo o ljudima koji imaju iskustvo teÅ¡kog ÅŸivota, preÅŸivljavanja i razliÄitih liÄnih greÅ¡aka koje su dovele do teÅ¡kih sudbina. Pitamo se, s kim Äe takvi pojedinci i pojedinke lakÅ¡e da stvore odnos – s osobom koja nikad u ÅŸivotu nije pogreÅ¡ila, ili s osobom koja je i sama ima iskustva sa teÅ¡kim ÅŸivotnim periodima? Pre i nakon diplome, psiholozi i psihologinje samo su ljudi – sa svojim manama, slabostima i ÅŸivotnim teÅ¡koÄama. Upravo to je ono Å¡to nam Äesto pomaÅŸe da razumemo i da se poveÅŸemo s onima koji od nas traÅŸe pomoÄ“, piÅ¡e pri kraju.
(B92)
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.