Politika Vaลกingtona prema Balkanu nikada nije imala smisla jer su SAD ลพelele da oฤuvaju neke nacije u zajedniลกtvu, druge da razdvoje, dok su istovremeno neke sluฤajeve etniฤkog ฤiลกฤenja osuฤivali, a neke ignorisali.
Dag Bandou, spoljnopolitiฤki komentator „Forbsa“, napisao je u svom autorskom tekstu da je jedina zajedniฤka stvar, koja je konstantna posledica ameriฤke politike, ta da Srbi uvek gube.
Kako je naveo, Iz Priลกtine i Beograda dopiru neprijateljski tonovi i pretnje, zbog ฤega je vreme da SAD i EU ponovo umeลกaju prste i „ovoga puta uฤine pravu stvar“, navodi on, a prenosi „Hafington post“.
On u svom ฤlanku pominje da je Jugoslavija bila veลกtaฤka tvorevina Versajskog sporazuma koja je nakon Drugog svetskog rata preลพivela zahvaljujuฤi „diktaturi Josipa Broza Tita i strahu od sovjetske invazije“, ali da je Titova smrt razbila „jedinstvo“ koje je na okupu drลพalo nekoliko nacija.
Kako se navodi, nakon toga je stvoren politiฤki vakuum koji su iskoristili nacionalisti, i Balkan je eksplodirao.
Prva Buลกova administracija priznavala je suverenitet Jugoslavije, ali poลกto su Nemci podrลพali nezavisnu Sloveniju, zapoฤeo je serijski raspad, tokom kojeg su SAD i Evropa podrลพali stvaranje BiH i Hrvatske.
Nakon ลกto su podrลพali raspad SFRJ, ameriฤko-evropski saveznici su iznenada poฤeli da se protive podeli i secesiji etniฤkih Hrvata i Srba iz Bosne, ali i Srba iz Hrvatske, navodi list i dodaje da su tada zloฤini koje su ฤinili Srbi razglaลกavani na sva zvona, a da su muslimanski i hrvatski preฤutkivani.
„Vaลกington i Brisel su oฤekivali da srpska manjina ฤuti i pristojno pati i trpi represiju ostalih, veฤinskih grupa, ฤak i onda kada je suoฤena sa etniฤkim ฤiลกฤenjem. Uprkos svemu tome, Vaลกington je odbio ne samo da prizna te zloฤine, nego se ogradio svake kritike tog bezumnog etniฤkog ฤiลกฤenja“, navodi list i dodaje da je takva politika Vaลกingtona na snazi i danas.
Kao najnoviju balkansku krizu, list navodi Kosovo, gde su se krajem devedesetih pojavile oruลพane albanske grupe, koje je Vaลกington prvobitno oslovljavao kao teroristiฤke organizacije. Meฤutim, ubrzo se situacija menja a Albanci dobijaju svu podrลกku svetskih medija.
Autor navodi da se tada sreo sa prvim kosovskim predsednikom Ibrahimom Rugovom koji mu je kazao da je Albancima oฤajniฤki potrebna „pomoฤ ameriฤke vojske i CNN-a“.
Nakon ลกto je NATO uspeo da protera srpsku vojsku, Albanci su poฤeli da ฤine najstraลกnije zloฤine i etniฤko ฤiลกฤenje nad Srbima, proteravลกi najmanje ฤetvrt miliona Srba, Roma i ostalog nealbanskog stanovniลกtva, kao i da su ameriฤki i evropski vojnici, uprkos tome ลกto su okupirali teritoriju, uradili jako malo da to zaustave.
Priลกtina je tada postala grad „kojim rukovode mafijaลกi i ratni zloฤinci“, a Kosovo „poligon na kojem Saudijska Arabija regrutuje i radikalizuje inaฤe sekularne muslimane“, a jedno istraลพivanje pokazalo je da se „zloฤini nad nealbanskim stanovniลกtvom na Kosovu gotovo ne procesuiraju“, da ne postoji sloboda ลกtampe i da su politiฤari i sudovi ogrezli u kriminal i korupciju, kao i trgovinu organima.
Forbs navodi i da ljudi sa severa Kosova ลพele da budu deo Srbije, ali da sistematska nepravda prema Srbima sa Kosova stvara nove moguฤnosti za konflikt.
Kako se navodi, potrebni su novi pregovori, ali oni u kojima SAD i EU neฤe biti na strani Albanaca, veฤ na strani Srba, a jedino reลกenje je ono u kome ฤe i Priลกtina i beograd biti zadovoljni
(Tanjug)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com