Pokazalo se u praksi da se veliki broj žena odlično snalazi na organizatorskim poslovima. To i nije baš tako neobično – pogledajte samo šta žene treba da urade kod kuće: osmočasovno radno vreme, a onda kod kuće treba da skuvaju nešto za porodicu, pobrinu se za dečje potrebe (igraju se s njima, pomognu oko domaćih zadataka i najrazličitijih problema), pa treba oprati veš, opeglati ga, održavati kuću čistom (gomila manjih i većih poslova)… a ženski dan, isto kao i muški, ima samo 24 sata.
Ono što muškarcima retko uspeva, a ženama prilično često, jeste to da rade nekoliko poslova odjednom (muškarcu će, recimo, biti jako teško da spremi ručak tako da sva jela budu gotova u isto vreme, dok žene sa tim uglavnom nemaju problema). Muškarci su ove ženske osobine i te kako svesni; zato, čak i oni koji pričaju kako su oni gazde u kući, to često ipak prepuštaju ženama. Žena će organizovati život tako da sve stigne da se uradi na vreme; muškarci će joj rado prepustiti tu odgovornost i samo „odraditi“ ono što im se kaže.
Uzmite za primer nešto što se ne radi svakog dana: zajedničko putovanje u neku drugu zemlju. Ukoliko se muškarcu prepusti organizacija, najčešće će zaboraviti na hiljadu sitnica, po principu „ma, nije to glavno“. Zaista i nije; međutim, ako se organizacija prepusti ženi, ona će se na vreme pobrinuti za sve rezervacije (i avionske i hotelske), setiće se da traži od hotela da faksom pošalje fotografije sobe u kojoj će biti kako bi bila sigurna da se soba dopada njoj i njenom partneru, unapred će se raspitati o najboljim restoranima i klubovima (i svim ostalim mestima od interesovanja), pa će partneri znati kuda svake večeri da idu… Takva vrsta organizacije najčešće joj uspeva na svim životnim planovima.
Zato, čak i kada pred ortacima, uz pivo, muškarac priča kako je on gazda u kući, najčešće je to ipak žena – i, nekad tajno, a nekad i javno, muškarci će priznati da im se baš tako dopada.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com