Kada muškarci dospeju u izvesne godine (tridesetak), na telu se dešavaju promene koje im se baš i ne dopadaju. Posla je puno, a stvarnog fizičkog kretanja malo; jede se na brzinu, najčešće ne baš zdrava hrana. Tu su još nerviranje i stres, zbog koga se često poseže za alkoholom – i eto nevolja. Na nekad zategnutom dečačkom telu počinje da se pojavljuje stomačić. Gojenje je, naravno, moguće u bilo kom periodu života, ali kad u ovim godinama počne da se javlja gojaznost u predelu stomaka, to može da prvi put podseti muškarce na to da nisu više dečaci i da nisu više onako mladi kao što su bili.
Neke muškarce to jednostavno deprimira, pa sve više posežu za alkoholom. Stomačić raste, oni postaju sve više deprimirani, konsumiraju više alkohola… Tako sve dok ih nešto ne „trgne“ iz depresije; to može biti eksplozivna reakcija partnerke, prijatelja, ili njihovog sopstvenog organizma, koji više nije u stanju da trpi toliku količinu štetnih materija. Druga reakcija je znatno zdravija, naime, da se nešto preduzme u vezi sa telom koje je počelo da se opušta. Ishrana se retko promeni, ali mnogi muškarci počnu da se bave sportom, odabranim prema sklonostima. Neki će igrati tenis ili košarku s prijateljima, neki će džogirati, neki odabrati teretanu… Nije ni bitno, u krajnjoj liniji – svaka fizička aktivnost je zdrava, ukoliko se sa njom ne pretera (i, naravno, ukoliko određena aktivnost nije kontraindikovana nekim zdravstvenim problemom). Svaka fizička aktivnost dovešće do ponovo snažnog tela, a i smanjiće ili ukloniti simptome depresije.
Dokle god se bavimo fizičkom aktivnošću zbog sopstvenog zdravlja i zato što se tako bolje osećamo, zato što u tome uživamo, to je u redu. Međutim, često se zaboravi na taj razlog, ili se i ne počne sa, recimo, teretanom iz tog razloga, već radi takmičenja sa drugim muškarcima, ili zbog toga da bi se izgledalo privlačnije. Šta je pogrešno u tim razlozima? U određenoj meri, želja da se pokažemo pred drugima je sasvim normalna, kao i želja da se dopadnemo suprotnom polu. Međutim, ako je to glavni motiv za vežbanje, nikad se ne postignu rezultati kojima je čovek zadovoljan (jer uvek ostaje još neko koga možemo pobediti ili osvojiti), pa se sa vežbanjem pretera u toj meri da to deformiše telo i ozbiljno ugrozi zdravlje. Zbog čega? Da li je zaista neophodno imati jače mišiće nego bilo ko drugi? Žene su savršeno svesne koje promene donose godine i većini uopšte ne smeta kad muškarac ima malo veći stomak.
Dakle, vežbanje zbog sopstvenog zdravlja je odlično; vežbanje zbog nadmetanja sa drugima ili zbog dopadanja nekome može biti veoma štetno (i bez ikakvih pozitivnih rezultata). Mala tajna u vezi sa ženama: većina smatra da je baš simpatično kad muškarac u određenim godinama ima stomačić – to im govori da je zadovoljan samim sobom, da ne obraća mnogo pažnje na sitnice i da će s njim moći da se osećaju zaista opušteno. To je za žene znatno bitnije od savršenog tela (koje ionako niko nema).
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com