Prosto je nemoguće pobeći od stereotipnih priča o aljkavim muškarcima koji svuda po stanu ostavljaju prljave čarape i poput prasića prljaju šta god stignu, dok jadne ženice trčkaraju za njima i skupljaju otpatke koje su ovi nemarno razbacali. Sudeći po takvim stereotipnim pričama, već bi i muškarac koji pristaje da izbaci đubre i povremeno čak i opere sudove bio pravo blago koje treba čuvati kao malo vode na dlanu, maziti ga i paziti, i pokazivati unaokolo kao svetao primer modernog muškarca – ali da li je zaista tako? Da li je, kako neki umeju zlobno da tvrde, u prirodi muškarca da bude neuredan kao prase?
Sad, što se prasića tiče, ono što oni traže u blatu nije prilika da se isprljaju, već da se rashlade – a blato je lakše naći nego bazenčić čiste vode, protiv koga oni ništa ne bi imali. Što se muškaraca tiče, ne, nije im loša higijena „u prirodi“ – radi se, vrlo jednostavno, o tome kako su vaspitani i kakvi su im bili uzori.
Neki muškarci su imali izrazito neuredne očeve i majke koje za tim očevima večito spremaju. Oni su naučili, nesvesno (jer dete nesvesno imitira roditelje), da muškarac takav treba da bude, da su žene te koje spremaju, a da muškarac koji čisti za sobom nije pravi muškarac. Ukoliko su od najranijih dana tako naučeni, kada odrastu, biće ih zaista teško uveriti da njihova muškost neće nastradati ukoliko budu uredni i pomognu oko kućnih poslova.
Ima i muškaraca koji su odrasli u veoma čistim kućama, i takvih ima dve vrste (grubo rečeno). Jedni su navikli na uštirkanu posteljinu i na to da nigde ne sme ni mrljica da bude i da moraju da paze da ne prljaju – ali i da sve „čistačke poslove“ obavlja njihova majka. Takvi muškarci neće ostavljati nered za sobom, ali neće ni pomagati u kući, već će od svoje partnerke očekivati da kuću drži besprekorno čistom, posteljinu uvek uštirkanom, a njihove košulje savršeno opeglanim.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com