Nekada se smatralo da je sramota kad neudata ลพena ima dete; danas to uglavnom nije sluฤaj. Statistike pokazuju da je sve viลกe neudatih majki, mada ne u svim zemljama podjednako. Jedno istraลพivanje pokazalo je da takvih ลพena najviลกe ima na Islandu (65 procenata), zatim u ล vedskoj (55 procenata), pa u Nemaฤkoj (23 procenta). Na samom dnu liste je Grฤka, sa svega ฤetiri odsto neudatih majki – tamo se, izgleda, ljudi uglavnom drลพe tradicije „prvo brak, pa onda deca“.
Otkud ta pojava? Izgleda da ide ruku pod ruku sa ลพenskom samostalnoลกฤu. ลฝene su sve viลกe u stanju da same sebe izdrลพavaju i finansijski su im, bar u nekim delovima sveta (i bar nekim ลพenama), sve manje neophodni muลกkarci kako bi ih obezbedili. Osim toga, sa vrtoglavim tempom ลพivota kao da se smanjila moguฤnost da zaista upoznamo nekog, a joลก manje nekog sa kim ลพelimo decu. Neke ลพene odluฤe se da uopลกte i nemaju decu i da svu energiju uloลพe u karijeru; druge su svesne „otkucavanja bioloลกkog ฤasovnika“, pa reลกe da ih to ลกto nisu upoznale onog pravog ne spreฤi da rode dete.
Sve to ne bi bilo toliko zabrinjavajuฤe da ne raste tendencija da ลพene odluฤe da budu i majka i otac svom detetu; da jednostavno prestanu da traลพe muลกkarca za koga smatraju da bi im bio dobar muลพ i dobar otac njihovom detetu, veฤ da jednostavno rode dete i same ga odgajaju. U pozadini ove odluke leลพi strah – strah od zavisnosti od druge osobe. ลฝena je teลกkom mukom stekla samostalnost, a sad opet, makar i zbog deteta, treba da u izvesnoj meri zavisi od nekog? Neke ลพene (ima ih sve viลกe) to odbijaju; zgodnije im je da svom detetu budu i majka i otac nego da ลพivotni prostor i ลพivotno vreme podele sa nekim.
U celoj ovoj priฤi, muลกkarci se, neretko, oseฤaju iskoriลกฤeno. Oseฤaju se kao da ih je ลพena upotrebila da joj naprave dete, a zatim ih odbacila i ne davลกi im ลกansu da se pokaลพu kao muลพevi i oฤevi. ล ta je s decom? Ona se tu najmanje pitaju – a ona su ta koja kasnije neฤe umeti da odgovore drugovima u ลกkoli kad ih pitaju zaลกto nemaju tatu (jedno je kad su roditelji razvedeni, a dete ima kontakt i sa ocem i sa majkom; neลกto sasvim drugo je kad otac ne postoji u ลพivotu deteta).
Muลกkarci budu nezadovoljni, deca nesreฤna, a ลพene? Ne znaju ni same – to im izgleda kao najlakลกe i najjednostavnije reลกenje, ali samo do trenutka kad dete poฤne da postavlja nezgodna pitanja, a onda… Onda se ni njima to ne ฤini kao baลก najbolje reลกenje.
Da naglasimo joลก jednom, da ne bude nesporazuma: nisu svi sluฤajevi neudatih majki ovakvi. Ipak, ovakvih sluฤajeva i u zapadnim zemljama i kod nas ima sve viลกe – prosto da se zapitate zar muลกko-ลพenska komunikacija postaje baลก toliko loลกa. Moลพda je to samo prolazni trend, pa ฤe s vremenom sve opet doฤi na svoje mesto, na naฤin kojim ฤe svi biti zadovoljni.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com