Osmeh je neophodan

ฤŒak i kada mislimo da smo sasvim sazreli u poslovnom smislu, zato ลกto nam titula na vizitkarti ili pozamaลกna svota na ugovoru to govori, uvek ima sitnica „koje ลพivot znaฤe“, a na koje vremenom jednostavno zaboravimo usled zahuktale svakodnevice kojoj smo izloลพeni. „Moja kuฤ‡a, moj stan, moja vikendica, moja kola, moja jahta, moja ลพena, njen vrat, moja ogrlica koju sam joj juฤe kupio…“ Ako ste na tragu da tako razmiลกljate, ili je to veฤ‡ uveliko vaลกa realnost, problem je veฤ‡i nego ลกto se da pretpostaviti. Teลพnja da se koncentriลกemo iskljuฤivo na novac donosi nam hendikep u poslovnom smislu. Istina, uspeh mora da bude merljiv i plata jeste dobar indikator toga, ali ugledajmo se malo na ลพene. One traลพe smisao ลพivota, obraฤ‡aju paลพnju na to da posao koji rade mora da im priฤinjava radost. Znaju kolika je vaลพnost zdravog i iskrenog osmeha.
To nije neko zadovoljstvo koje i mi sebi ne bismo mogli da priuลกtimo, zar ne? Bolje je da nam posao prija nego da svaki put kada na njega pomislimo, osetimo jezu koja nam se spuลกta niz kiฤmu. A ta jeza nema veze s time ลกto stolica na kojoj sedimo nije anatomski prilagoฤ‘ena. Muka je sasvim druge prirode. Moลพda smo previลกe podigli nos ili previลกe gunฤ‘amo… Obe opcije su loลกe. Prijateljsko ponaลกanje treba da se uฤi i usavrลกava po ugledu na ลพene, koje se po prirodi stvari bolje smeju. To nema veze s time ลกto one imaju jaฤe miลกiฤ‡e za smejanje nego mi, veฤ‡ s time ลกto je stereotip muลกkarcima nametnuo ulogu da ฤeลกฤ‡e gledaju „ispod oka“.
Nasmeลกite se ljudima koje sreฤ‡ete u hodniku. Nema potrebe da se plaลกimo osmeha, strah je uvek znak slabosti, a osmeh – on proizlazi iz samopouzdanja. Ako je potrebno, zamislite pozitivne osobine osobe s kojom u tom trenutku razgovarate kako biste iskreno mogli da delujete prijemฤljivo, i onda vaลก osmeh neฤ‡e delovati kao loลกe izabrana maska.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com