Ajkula, nastala joลก pre 450 miliona godina, sledi svoj genetski kod roฤenog grabljivca. Ona mora da ubija, da bi preลพivela. U evolucionom smislu, ajkule predstavljaju tehnoloลกko savrลกenstvo, jer su vrlo inteligentne i opremljene jedinstvenim i izuzetno efikasnim ฤulima, kojima se sluลพe u otkrivanju i lociranju plena. Suprotno od riba-kiฤmenjaka, ajkule imaju skelet od hrskavice, koji je zasluลพan za jedinstvenu eleganciju, kojom „klize“ kroz vodu.
Meฤutim, ฤovek u ajkuli vidi samo stereotip nemilosrdnog „ubice iz dubine“, koji krstari svetskim morima u potrazi za ljudima kojima bi otkidao udove. Stvarnost je zapravo suprotna, jer japanski i tajlandski ribari uhvaฤenim ajkulama odsecaju peraja i na muฤnu smrt osuฤene ลพivotinje bacaju kao otpad nazad u more, dok ljudi koji se po svetskim restoranima slade supom od ajkulinih peraja, nisu ni svesni masakra na moru.
Nauฤnici procenjuju da sportski ribolovci i industrija godiลกnje ubijaju na stotine hiljada ajkula. Tako se uniลกtava jedna predivna grabljivica, koja je svetska mora delila joลก sa dinosaurusima. Godiลกnje se u svetu registruje svega oko 30-100 napada ajkula na ljude, od toga oko 30% sa fatalnim ishodom. S druge strane, ljudi u sebe trpaju neviฤene koliฤine ลกnicli od ajkula, licemerno nazivajuฤi ajkule ljudoลพderima. Zapravo bi ljude trebalo zvati „ajkuloลพderima“.
Nijedna od postojeฤih 350 vrsta ovih savrลกenih predatora nije toliko fascinantna i ozloglaลกena kao velika bela ajkula: Carcharodon carcharias. Njen loลกi imidลพ posledica je neznanja, senzacionalizma medija i iskonskog straha. Velika bela ajkula ima vretenasto telo, a njen trup je daleko masivniji nego kod drugih vrsta ajkula. Ime je dobila po svom belom stomaku. Odrasla ลพivotinja dostiลพe duลพinu i preko 6m i teลพinu do 3t. Njen koniฤno-cilindriฤni oblik je idealan za podvodni lov, a pokreฤu je enormni paketi miลกiฤa. To joj omoguฤava da satima neumorno krstari, kao i da izvede munjevit „sprint“ sa fantastiฤnih 65 km/h.
Omiljena hrana bele ajkule nisu, kako bi se na osnovu filmova moglo pomisliti, ljudi, nego hobotnice, morske kornjaฤe, foke, delfini, pa ฤak i druge ajkule. Napadi na ljude su u stvari izuzetno retki i verovatno izazvani zabunom ajkule, jer npr. ฤovek na dasci za surfovanje, gledan odozdo, ima siluetu sliฤnu foki ili morskoj kornjaฤi. U potrazi za hranom, bela ajkula se spuลกta do dubine od 1200m, a jedinstvena je i po tome, ลกto jedina od svih vrsta ajkula svoju glavu pomalja iz vode, merkajuฤi npr. foke koje se izleลพavaju na obali.
Ono ลกto je verovatno najviลกe doprinelo neslavnoj reputaciji bele ajkule je njena efektna tehnika ugriza, koja izaziva strahopoลกtovanje. Donja vilica se pruลพa napred, da bi se trouglastim zubima, dugim i do 4cm i oลกtrim kao brijaฤ, zarila u plen. Potom se gornja vilica spuลกta i energiฤnim potezima glave levo-desno, se testeriลกu i kidaju veliki komadi mesa. Tako za vrlo kratko vreme, ajkula moลพe da raskomada i veliki plen poput kita ili delfina, ลกto je neophodno, jer konkurenti ne ฤekaju strpljivo u redu za hranu.
Zraฤak nade da ฤe ova remek-dela evolucije preลพiveti ljudsku samodovoljnost i neobuzdanost, pruลพaju zabrane lova na ove morske stvorove, uvedene u nekim zemljama. Ali bez korenite promene civilizacijskog odnosa prema naลกem okruลพenju, koje smo samo pozajmili od svojih potomaka, snaga zakona nije dovoljna.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com