Ajkula, remek-delo evolucije

Ajkula, nastala joลก pre 450 miliona godina, sledi svoj genetski kod roฤ‘enog grabljivca. Ona mora da ubija, da bi preลพivela. U evolucionom smislu, ajkule predstavljaju tehnoloลกko savrลกenstvo, jer su vrlo inteligentne i opremljene jedinstvenim i izuzetno efikasnim ฤulima, kojima se sluลพe u otkrivanju i lociranju plena. Suprotno od riba-kiฤmenjaka, ajkule imaju skelet od hrskavice, koji je zasluลพan za jedinstvenu eleganciju, kojom „klize“ kroz vodu.

Meฤ‘utim, ฤovek u ajkuli vidi samo stereotip nemilosrdnog „ubice iz dubine“, koji krstari svetskim morima u potrazi za ljudima kojima bi otkidao udove. Stvarnost je zapravo suprotna, jer japanski i tajlandski ribari uhvaฤ‡enim ajkulama odsecaju peraja i na muฤnu smrt osuฤ‘ene ลพivotinje bacaju kao otpad nazad u more, dok ljudi koji se po svetskim restoranima slade supom od ajkulinih peraja, nisu ni svesni masakra na moru.

Nauฤnici procenjuju da sportski ribolovci i industrija godiลกnje ubijaju na stotine hiljada ajkula. Tako se uniลกtava jedna predivna grabljivica, koja je svetska mora delila joลก sa dinosaurusima. Godiลกnje se u svetu registruje svega oko 30-100 napada ajkula na ljude, od toga oko 30% sa fatalnim ishodom. S druge strane, ljudi u sebe trpaju neviฤ‘ene koliฤine ลกnicli od ajkula, licemerno nazivajuฤ‡i ajkule ljudoลพderima. Zapravo bi ljude trebalo zvati „ajkuloลพderima“.

Nijedna od postojeฤ‡ih 350 vrsta ovih savrลกenih predatora nije toliko fascinantna i ozloglaลกena kao velika bela ajkula: Carcharodon carcharias. Njen loลกi imidลพ posledica je neznanja, senzacionalizma medija i iskonskog straha. Velika bela ajkula ima vretenasto telo, a njen trup je daleko masivniji nego kod drugih vrsta ajkula. Ime je dobila po svom belom stomaku. Odrasla ลพivotinja dostiลพe duลพinu i preko 6m i teลพinu do 3t. Njen koniฤno-cilindriฤni oblik je idealan za podvodni lov, a pokreฤ‡u je enormni paketi miลกiฤ‡a. To joj omoguฤ‡ava da satima neumorno krstari, kao i da izvede munjevit „sprint“ sa fantastiฤnih 65 km/h.

Omiljena hrana bele ajkule nisu, kako bi se na osnovu filmova moglo pomisliti, ljudi, nego hobotnice, morske kornjaฤe, foke, delfini, pa ฤak i druge ajkule. Napadi na ljude su u stvari izuzetno retki i verovatno izazvani zabunom ajkule, jer npr. ฤovek na dasci za surfovanje, gledan odozdo, ima siluetu sliฤnu foki ili morskoj kornjaฤi. U potrazi za hranom, bela ajkula se spuลกta do dubine od 1200m, a jedinstvena je i po tome, ลกto jedina od svih vrsta ajkula svoju glavu pomalja iz vode, merkajuฤ‡i npr. foke koje se izleลพavaju na obali.

Ono ลกto je verovatno najviลกe doprinelo neslavnoj reputaciji bele ajkule je njena efektna tehnika ugriza, koja izaziva strahopoลกtovanje. Donja vilica se pruลพa napred, da bi se trouglastim zubima, dugim i do 4cm i oลกtrim kao brijaฤ, zarila u plen. Potom se gornja vilica spuลกta i energiฤnim potezima glave levo-desno, se testeriลกu i kidaju veliki komadi mesa. Tako za vrlo kratko vreme, ajkula moลพe da raskomada i veliki plen poput kita ili delfina, ลกto je neophodno, jer konkurenti ne ฤekaju strpljivo u redu za hranu.

Zraฤak nade da ฤ‡e ova remek-dela evolucije preลพiveti ljudsku samodovoljnost i neobuzdanost, pruลพaju zabrane lova na ove morske stvorove, uvedene u nekim zemljama. Ali bez korenite promene civilizacijskog odnosa prema naลกem okruลพenju, koje smo samo pozajmili od svojih potomaka, snaga zakona nije dovoljna.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com