Računi za struju rastu u SAD, sve više dokaza da su krivi centri za obradu podataka

Usred rastućih računa za struju, savezne države SAD su pod pritiskom da redovne klijente – domaćinstva i preduzeća, izoluju od troškova unapređenja mreže radi snabdevanja energetski zahtevnih centara velikih tehnoloških kompanija za obradu podataka (Data centers).

Nije jasno da li bilo koja država ima rešenje, a stvarni uticaj tih centara na sve račune za struju je teško utvrditi. Neki kritičari pitaju da li države imaju hrabrosti da zauzmu čvrst stav protiv tehnoloških giganta Majkrosofta, Gugla, Amazona i Mete.

Ali desetak država je počelo da preduzima korake dok centri za obradu podataka iziskuju brzu izgradnju elektrana i dalekovoda.

To je značilo pritisak na najvećeg operatera elektro-energetske mreže u SAD da obuzda povećanje cena, da prouči uticaj tih centara na račune za struju ili da prisili vlasnike centara za obradu podataka da plaćaju veći deo lokalnih troškova prenosa.

Rastući računi za struju su „nešto o čemu su poslanici mnogo čuli. Više ljudi se obratilo Komisiji za komunalne usluge u prošloj godini nego ikada ranije“, rekla je Šarlot Šaf iz Odbora za komunalne usluge građana Oregona, grupe za zaštitu potrošača i dodala da je „negodovanje ogromno“.

Neki centri za obradu podataka mogli bi zahtevati više struje nego gradovi veličine Pitsburga, Klivlenda ili Nju Orleansa, prema čemu ogromne fabrike izgledaju sićušno. To podstiče političare da preispitaju sistem koji je, istorijski gledano, troškove prenosa raspoređivao među klasama potrošača proporcionalno potrošnji električne energije.

„Mnogo ove infrastrukture, milijarde dolara, gradi se samo za nekoliko kupaca i nekoliko objekata, a to su slučajno najbogatije kompanije na svetu“, rekao je Ari Pesko koji na Univerzitetu Harvard rukovodi Inicijativom za zakon o električnoj energiji. „Mislim da se neke od osnovnih pretpostavki postojećeg sistema jednostavno raspadaju“, smatra on.

Rešenje u tim uslovima, rekao je Pesko, je „gadno“ – suprotstavljanje klasa korisnika jednih protiv drugih.

Neki zvaničnici umanjuju ulogu data centara u povećanju računa za struju.

Triša Prajdmor, članica Komisije za javne usluge Džordžije i predsednica Nacionalnog udruženja regulatornih komesara za komunalne usluge, ukazala je na već zategnuto snabdevanje električnom energijom i rastuće troškove za dalekovode, stubove, transformatore i generatore, jer komunalne usluge zamenjuju staru opremu ili je ojačavaju za ekstremne vremenske uslove.

Data centri potrebni za prilagođavanje bumu veštačke inteligencije još su u fazi regulatornog planiranja, rekla je Prajdmor, a Koalicija za data centre koja predstavlja velike tehnološke kompanije i programere data centara, saopštila je da su njeni članovi posvećeni plaćanju svog pravednog dela.

Ali sve više dokaza ukazuje na to da računi za struju nekih Amerikanaca rastu kako bi se subvencionisale ogromne energetske potrebe velikih tehnoloških kompanija, dok se SAD takmiče u trci protiv Kine za superiornost u veštačkoj inteligenciji.

Firma za podatke i analitiku Vud Makenzi objavila je poslednjih nedelja izveštaj u kojem se sugeriše da 20 predloženih ili postojećih specijalizovanih cena za data centre u 16 država koje je proučavala nije ni približno dovoljno da pokrije troškove jedne nove elektrane na prirodni gas.

Drugim rečima, osim ako komunalna preduzeća ne pregovaraju o višim specijalizovanim cenama, druge klase obveznika – stambeni, komercijalni i industrijski verovatno će plaćati za potrebe data centara za napajanje.

„Monitoring Analytics“, nezavisni nadzornik tržišta za srednjoatlantsku mrežu, objavio je istraživanje u junu koje pokazuje da je 70% – ili 9,3 milijarde dolara – povećanih troškova električne energije prošle godine rezultat potražnje data centara za strujom.

Prošle godine, pet guvernera, predvođenih Džošom Šapirom iz Pensilvanije, počelo je da se suprotstavlja cenama električne energije koje je odredio operater srednjoatlantske mreže, PJM Interconnection, kada je taj iznos skočio skoro sedam puta. Upozorili su da kupci „plaćaju milijarde više nego što je potrebno“.

PJM još nije predložio načine da garantuje da data centri plaćaju svoju prenosnu taksu, ali „Monitoring Analytics“ iznosi ideju da bi data centri trebalo da budu obavezni da sami nabavljaju energiju.

U podnetom dokumentu prošlog meseca navedeno je da bi se time izbegao „masovni transfer bogatstva“ od prosečnih ljudi ka tehnološkim kompanijama.

Desetak država razmatra načine da natera data centre data da plaćaju veće lokalne troškove prenosa struje.

U Oregonu, žarištu centara podataka, poslanici su u junu doneli zakon kojim se državnim regulatorima komunalnih usluga nalaže da razviju nove – verovatno više cene struje za centre za obradu podataka.

Odbor građana Oregona za komunalne usluge kaže da postoje jasni dokazi da se troškovi opsluživanja tih centara raspoređuju na sve korisnike, a nekima su računi za struju porasli za 50% u poslednje četiri godine, a komunalna preduzeća isključuju s mreže više ljudi nego ikad pre.

Guverner Nju Džerzija prošlog meseca je potpisao zakon kojim se naređuje državnim regulatorima komunalnih usluga da prouče da li obveznici električne energije trpe „nerazumna povećanja cena“ za povezivanje centara za obradu podataka i traži se razvoj specijalizovana tarifa za naplaćivanje struje data centrima.

U nekim drugim državama, poput Teksasa i Jute, guverneri i poslanici pokušavaju da izbegnu krizu ponude i potražnje koja ostavlja obveznike prepuštene same sebi ili u mraku.

U Indijani, državni regulatori komunalnih preduzeća odobrili su sporazum kompanija „Indiana Michigan Power Co.“, Amazon, Google, Microsoft i advokata potrošača kojim su postavljeni parametri za plaćanja usluga data centara.

Kervin Olsen iz Saveta za akciju građana Indijane, grupe za zastupanje potrošača, potpisao je taj sporazum i nazvao ga „prilično dobrim“ jer sadrži više zaštite potrošača od onoga što su usvojili poslanici Indijane.

Ali, rekao je, državni zakon ne primorava velike korisnike energije poput data centara da javno otkriju svoju potrošnju električne energije, tako da će utvrđivanje da li plaćaju svoj pravedni deo troškova prenosa, „biti izazov“.

U martovskom izveštaju, Program Univerziteta Harvard za pravo životne sredine i energije doveo je u pitanje motivaciju komunalnih preduzeća i regulatora da zaštite obveznike od plaćanja troškova snabdevanja električnom energijom za data centre.

I komunalna preduzeća i države imaju podsticaje da privuku velike kupce poput data centara, kaže se u tom izveštaju.

Da bi to uradila, komunalna preduzeća koja moraju da dobiju odobrenje regulatornih tela za svoje tarife, mogu imati „posebne ponude favorizovanim kupcima“ poput data centra i da efikasno prebace troškove tih popusta na redovne platiše, napisali su autori. Mnogi državni zakoni mogu da zaštite objavljivanje tih tarifa, rekli su.

U Pensilvaniji, novoj žarištu data centara, državna komisija za komunalna preduzeća izrađuje model strukture tarifa koju bi komunalna preduzeća trebalo da razmotre. Glavni cilj je da se navedu programeri data centara da plate to što obećavaju.

„Govorimo o stvarnim nadogradnjama prenosa, potencijalno o stotinama miliona dolara“, rekao je predsednik te komisije Stiven DeFrank „i da to ne plaćaju obični korisnici struje“.

(Beta)

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com