Odbrojavate dane (kakve dane – sate!) do kraja školske godine. U finišu popravljanja ocena ne zna se koji vam je čas bitniji od drugog. Ali, nije nimalo lako sedeti u učionici po ovakvom danu… Pa dobro, gde ste bili juče?
Imam opravdanje od doktora…
Imam opravdanje od majke…
Imam opravdanje od doktorove majke…
Bio sam ovde, ali me je juče uhvatio udar nevidljivosti.
Dve reči: otmica vanzemaljaca.
Moja zlatna ribica je uginula, pa sam morala da je sahranim u moru.
Bolela me je kosa.
Bio sam na drvetu celog dana i družio se s bubama.
Uhvatio me je školski grip. Pozlilo mi je od škole.
Započeo sam protest kojim zahtevam manje domaćeg.
Suviše sam kul da bih brinuo o tome.
Nisam mogla da propustim čas jodlovanja.
Bio sam na tajnom zadatku.
Moj pas je pobegao od kuće, pa smo morali da krenemo u potragu za njim.
Putovao sam u posetu rođacima koji žive na mojoj planeti.
Bio sam na mitingu cele noći, zahtevajući bolje plate i uslove rada za naše vredne profesore.
Otkrili su da imam alergiju na olovke i krede.
Moja religija zabranjuje odlazak u školu svakog dana čije se ime završava slovom – k.
Dok sam dolazio u školu, primetio sam da me prate špijuni, pa sam morao da pobegnem da ne bih pao u ruke neprijatelju.
Hoćete da kažete da juče nismo imali slobodan dan na praznik proleća?
Stvarno moram da pogledam kontrolore na svojoj vremenskoj mašini, zakleo bih se da juče nismo imali nastavu.
Žalio sam, jer mi je uginuo kućni ljubimac – bubašvaba.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com