Pre sedam-osam godina, kada ste smeli sami napolje, ali jedino ispred zgrade, i dok ste još uvek verovali u Deda Mraza – sigurno ste provodili sate gledajući Duška Dugouška, Sofronija i ekipu. Tada ste crtane filmove usvajali kao pravi doživljaj, da biste, kada ste malo odrasli, iz njih skupljali fazone i uzrečice koje i danas koristite. Magija nije nestala iz vašeg sećanja, ali sa TV ekrana jeste…
Nakon zlatnih godina braće Vorner (Warner Brothers) i Branka – Kockice, usledili su novi crtani filmovi koji su uglavnom pravljeni za tin generaciju, a ne za najmlađe. Tako se na „Kartun netvorku“ (Cartoon Network) pojavio ogroman broj crtanih filmova sa novim izgledom i modernom pričom, kakvi su „Krava i pile“ (Cow&Chicken), „Džoni Bravo“ (Johnny Bravo), „Dva glupa psa“ (Two Stupid Dogs)… To svakako jesu zabavni crtaći, ali vas verovatno ne asociraju na detinjstvo.
Crtani filmovi su ranije bili emitovani u okviru programa za decu i mlade. Deca više nismo, ali smo i dalje mladi i sumnjam u to da ima mnogo onih koji bi radije pogledali Teletabise umesto Ser Žileta. Zašto je iz programske sheme nestala nota kvaliteta i originalnosti – ne znamo, ali činjenica je da smo uskraćeni za omiljene likove iz detinjstva i najbolju sinhronizaciju na svetu. Uostalom, prosudite sami, bez obzira na to koliko godina imate, da li će vam na kraju lošeg dana osmeh na lice vratiti „kretenu, idiote, moramo naći dvanaestog Digimona“ ili „Šta to, ovaj, šta to petljaš sine? Grešiš, ovaj, grešiš silno, sinak, to čudo ti nikad neće poleteti…“
Dakle, urednici, stvarno vam nije štos. Lepo je što postoje dobre muzičke emisije na pojedinim TV stanicama, lepo je i to što se preko njih često može videti dobar film, ali dajte i ponekog izgladnelog Silvestera, makar na kašičicu… Nemojte nas terati da uzmemo oklagiju, promenimo izgled televizora i onda se zapitamo: čemu li ovo služi, a uz to i ne radi…
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com