Poฤinje pitanjem: „ล ta ฤeลก biti kad porasteลก?“, upuฤenim malom detetu, i komentarisanjem odgovora. Pitanje se postavlja i starijem detetu; srednjoลกkolce veฤ pitaju u koju ลกkolu idu i onda komentariลกu; isto je s studijama, kao i s odabranim poslom. Nakon penzionisanja ide pitanje ฤime ste se bavili, i komentar odgovora. I tako do kraja ลพivota.
Konkretan primer: pitaju vas ลกta studirate, odgovorite im „fiziฤku hemiju“, i (skoro) obavezno ฤujete komentar da je to baลก teลกko. I tako svaki put kada vam postave to pitanje, a kako se susreฤete i upoznajete s razliฤitim ljudima, relativno ฤesto ste u prilici da stalno iznova vodite istu konverzaciju i da veฤito sluลกate manje-viลกe isti komentar. Jednom kada poฤnete da se bavite odreฤenom profesijom, takoฤe slede komentari, i to krajnje predvidljivi.
Ako ste psiholog, sigurno stalno analizirate sve oko sebe (jeste, odete nekom na slavu i u sebi analizirate sve goste, kao da vam toga nije dosta na poslu). Ukoliko ste u policiji, moraju da paze ลกta rade pred vama, da ih ne uhapsite. Ako ste maลกinski inลพenjer, mora da ste izuzetno pedantni i uredni, svaka sitnica mora da je na svom mestu (zapravo, posao maลกinskog inลพenjera ฤeลกฤe liฤi na „ruke do lakata u maลกinskom ulju i rasprava s radnicima kojima se ne radi“). Bavite se pisanjem? Manji broj sagovornika smatra da je to lepo (i da vas garant neko izdrลพava), veฤina se i sama oprobava u tome i priฤa vam ลกta je pisala i kakve ideje imaju (ne, niฤim im niste nagovestili da vas to zanima). Doktor ste? Smesta vam opisuju razliฤite tegobe koje imaju.
U poฤetku odgovarate na pitanja. Kasnije postajete uzdrลพani, kako ne biste zareลพali da prestanu da vam dosaฤuju. Sve ลกale u kojima se pominje vaลกa profesija znate napamet; nisu vam bile naroฤito smeลกne ni kada ste ih prvi put ฤuli, a nakon ลกto ih ฤujete hiljadu i prvi put, nemate baลก lepih ลพelja prema onome ko vas njima „smara“ (i oฤigledno misli da je baลก vickast i da vam govori neลกto ลกto vam je novo). Moลพda pokuลกavate i da se objaลกnjavate, da objasnite da to nije baลก tako, da su to stereotipi (ne, psihoterapeuti ne spavaju sa svojim pacijentima, kao ลกto je to redovna praksa u filmovima; da jednom to urade, trajno bi izgubili dozvolu da se bave tim poslom).
ล ta u takvim situacijama? Naลพalost, u principu ne moลพete niลกta, osim da se naviknete da to tako ide. Objaลกnjavanje je beskorisno. Moลพete razviti polusmeลกak kao odgovor na komentare koje ste hiljadu puta ฤuli, polusmeลกak koji govori da ne mislite da je to ลกto ฤujete smeลกno, ali da nemate nameru da se o tome raspravljate, i prema opaskama te vrste se ponaลกati u „na jedno uvo uฤe, na drugo izaฤe“ stilu.
Na kraju krajeva, svakako da imate mnogo teลพih problema u ลพivotu – ovo je neลกto ลกto je iritirajuฤe, ali ga moลพete ignorisati.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com