Koncept pakla ฤesto se smatra priliฤno jednostavnim: to je mesto veฤne kazne za greลกnike ili one koji odbacuju Boga. U hriลกฤanskoj teologiji smatra se odrediลกtem za one koji odbijaju spasenje kroz Isusa, gde je patnja beskrajna posledica takvog loลกeg ponaลกanja. Ali uprkos naลกim pogledima na pakao kao na jasan koncept s konkretnim pojmom, Biblija ima vrlo malo informacija koje se odnose na ovu temu. Christian History Institute, Stanford Encyclopedia of Philosophy, Big Think i Britannica dali su odgovore na pitanja odakle potiฤe ideja o paklu, kako on izgleda i gde se taฤno nalazi.
Moderna ideja pakla milenijumima je staro spajanje koncepata iz Starog i Novog zaveta, ลกto ukljuฤuje ล eol, Gehenau i Ognjeno jezero. Ona, takoฤe, meลกa neke koncepte iz grฤke mitologije, ukljuฤujuฤi Tartar (grฤ. Tรกrtaros) i Had. Sve su one prevedene sa staronordijskog izraza „Hel“, koji predstavlja podzemno carstvo.
Pakao je pojam koji se koristi u religijskim, filozofskim i knjiลพevnim kontekstima kako bi se opisalo mesto ili stanje patnje, kazne i udaljenosti od Boลพje milosti. Razumevanje pakla varira u zavisnosti od kulturnih, verskih i liฤnih uverenja.
Zanimljivo je da je izvorni koncept staronordijske mitologije Hel zapravo bio carstvo hladnoฤe i leda smeลกteno na dalekom severu. Ovo je u oลกtroj suprotnosti s modernim shvatanjem pakla kao sveta vatre.
Slika pakla takoฤe se razvijala tokom vremena kroz razliฤite uticaje, ukljuฤujuฤi katoliฤke koncile, Danteovu „Boลพanstvenu komediju“, srednjovekovnu umetnost i modernu pop-kulturu. Ovi izvori su stvorili percepciju pakla, ali to sigurno ne odgovara na neka teลพa pitanja.
Biblija ne nudi taฤan opis pakla. Ponekad se prikazuje kao grob, podzemna peฤina ili jednostavno stanje odvojenosti od Boga. S vremenom su se te ideje stopile u viลกestruki koncept koji ostaje nejasan.
U Starom zavetu ล eol je opisan kao „grob“, mesto gde mrtvi odlaze bez puno detalja o njihovoj sudbini. Smatra se senovitim, tamnim mestom, a ne vatrenom jamom koju danas povezujemo s paklom.
ล eol je zapravo bio deo jevrejske predaje, a jedini opis zagrobnog ลพivota koji daje Tora govori o ljudima koji su nakon smrti zakopani u zemlju.
Kako je vreme prolazilo, ล eol je reinterpretiran te su se ukljuฤili elementi nadnaravnog. U vreme Novog zaveta pakao je ฤesto prikazivan kao mesto kazne, iako se plamen spominje samo uz Ognjeno jezero u Knjizi Otkrivenja.
Najeksplicitniji opis zagrobnog ลพivota u Bibliji dolazi iz Knjige Otkrivenja, gde ฤe Lucifer, pali anฤeli i neotkupljeni biti baฤeni u Ognjeno jezero nakon Isusova Drugog dolaska.
Popularna kultura takoฤe je imala prste u stvaranju pakla kao koncepta, preuveliฤavanjem odreฤenih aspekata tokom vremena. Ideje poput vatre i demona stvorile su konkretniju i zastraลกujuฤu sliku pakla.
Tradicionalno, pakao se smatra mestom koje se ฤesto zamiลกlja pod zemljom. Ova ideja proizaลกla je iz biblijskih referenci na ล eol i grฤkih mitoloลกkih izraza poput Hada i Tartara, koje su rani hriลกฤani koristili za opisivanje zagrobnog ลพivota.
Grฤke koncepte Hada i Tartara pozajmili su novozavetni pisci kako bi objasnili hriลกฤanske poglede na zagrobni ลพivot. Had je bio mraฤno podzemlje za ljudske duลกe, dok je Tartar bio duboka jama za pale anฤele.
Papa Jovan Pavle II je 1999. izjavio da pakao ne treba posmatrati kao fiziฤko mesto, veฤ kao stanje postojanja, gde su pojedinci odvojeni od Boga zbog svoje slobodne volje i izbora tokom ลพivota.
Gehena se u Bibliji ฤesto koristi za opisivanje mesta kaลพnjavanja, ali izvorno se odnosila na fiziฤku lokaciju izvan Jerusalima. Meฤutim, s vremenom se Gehena povezivala s konceptom pakla kao mesta veฤnog prokletstva.
Iako pojmovi kao ลกto su Had i Tartar opisuju podzemna carstva, Biblija ne precizira mesto za pakao. ฤak ni u Otkrivenju, lokacija Ognjenog jezera nije poznata te je ostavljeno teolozima i vernicima da nagaฤaju.
Ostala mesta zagrobnog ลพivota opisana u Bibliji (poput ล eola, Hada i Tartara) smatraju se privremenim ฤekaonicama pre konaฤnog suda i Ognjenog jezera, gde su greลกnici konaฤno baฤeni.
Ako pakao smatramo Ognjenim jezerom, u njemu trenutno nema nijedne duลกe. Prema Knjizi otkrivenja, pakao ฤe postojati tek nakon Drugog dolaska, kada postane konaฤno odrediลกte prokletih.
Zbog nedostatka biblijskih referenci, pakao je mesto koje veฤ postoji ili tek treba da bude stvoreno. Ili, to zapravo nije niลกta viลกe od krovnog koncepta koji oznaฤava uklanjanje iz Boลพje prisutnosti nakon smrti.
Vremenska crta pakla i njegovog postojanja sloลพena je i zbog raznih teoloลกkih tumaฤenja. Rani crkveni oci (poฤevลกi od sv. Augustina u kasnom 4. veku n. e.) razvili su velik deo doktrine o paklu vekovima nakon ลกto je Biblija napisana.
Teoloลกki, ako pakao postoji, Bog ga je sigurno stvorio, buduฤi da je sve na nebu i na zemlji On stvorio, prema Knjizi Koloลกanima 1. To ukljuฤuje pakao, ฤak i ako je stvoren za pale anฤele, a ne za ljude.
Mnogi teolozi postavljaju pitanje kako bi navodno boลพanstvo koje voli sve stvorilo mesto beskrajnih muka, ali biblijski spisi to zaobilaze navodeฤi da je pakao izvorno oblikovan iz drugog razloga.
U poฤetku je pakao (ili Tartar) stvoren kao mesto kazne za Lucifera i pale anฤele koji su se pobunili protiv Boga. Meฤutim, s vremenom se ovo mesto povezivalo i s kaลพnjavanjem nepokajanih duลกa sa Zemlje.
Neka tumaฤenja tvrde da pakao nije izriฤito stvorio Bog, veฤ je umesto toga stanje koje su stvorili ljudi koji odbacuju Boลพju milost. Prema ovom glediลกtu, pakao je prirodna posledica ลพivota odvojenog od Boga.
Knjiga izreka podupire ideju da pakao sluลพi boลพanskoj svrsi, navodeฤi da je Bog „sve doveo do pravog kraja โ ฤak i zle za dan katastrofe“. To implicira da je pakao deo ลกireg boลพanskog plana.
O pitanju ko ide u pakao stalno se raspravlja. Dok Ivanova knjiga sugeriลกe da vera u Isusa vodi u veฤni ลพivot, Biblija takoฤe ukljuฤuje reference na postupke i dela koji su faktori u odreฤivanju neฤije sudbine.
Otkrivenje objaลกnjava da se mrtvima sudi na osnovu njihovih dela. Oni koji nisu pronaฤeni u „knjizi ลพivota“ baฤeni su u Ognjeno jezero. Ovo svakako postavlja pitanja o ulozi i vere i dela u odreฤivanju neฤijeg zagrobnog ลพivota.
Postoji teoloลกka podela izmeฤu katolicizma i protestantizma u pogledu toga ko ide u pakao. Katolici naglaลกavaju da iako je vera bitna, dobra dela takoฤe igraju ulogu, dok se protestanti usredsreฤuju iskljuฤivo na veru za spasenje.
Danteova „Boลพanstvena komedija“ imala je ogroman uticaj na oblikovanje moderne percepcije pakla. Njegovi ลพivopisni muฤnog pakla postali su snaลพna vizualizacija pakla koja i danas odzvanja popularnom kulturom. „Boลพanstvena komedija“ Dantea Aligijerija, napisana poฤetkom 14. veka, detaljno opisuje hijerarhijsku viziju zagrobnog ลพivota koja je vekovima uticala na renesansnu i hriลกฤansku umetnost, knjiลพevnost i teologiju.
(Net.hr)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com