Profesor dokazao: Rad nas – ubija!

Profesor Univerziteta Stanford Dลพefri Fefer ne izraลพava se metaforiฤki kada tvrdi da โ€žrad ubija ljudeโ€œ.

Fefer, pripadnik Stanfordske ekonomske ลกkole, napisao je ili je bio koautor 15 knjiga na temu organizacione teorije i upravljanja kadrovima โ€“ smatra se jednim od najuticajnijih analitiฤara danaลกnjice u oblasti menadลพmenta.

U najnovijoj knjizi โ€žUmiranje za platuโ€œ, objavljenoj proลกle godine, tvrdi da mnogi aspekti modernog radnog ลพivota โ€“ dugo radno vreme, sukobi na poslu i u porodici i ekonomska nesigurnost uniลกtavaju fiziฤko i emotivno zdravlje radnika.

โ€žNeljudskiโ€ž

U knjizi Fefer navodi sluฤaj Kendลพija Hamade, 42-godiลกnjeg Japanca koji je umro od srฤanog udara u kancelariji u Tokiju. Hamada je radio 75 sati nedeljno i putovao je skoro dva sata da bi stigao na posao.

Radio je 40 dana bez prestanka pre nego ลกto je umro.

Ovo je samo jedan od primera u Feferovoj knjizi koji opisuje kao โ€žneljudskiโ€œ sistem rada. I to ne samo u Japanu.

U svojoj knjizi Fefer tvrdi da je stres povezan sa smrฤ‡u preko 120.000 Amerikanaca
Prema njegovom istraลพivanju, 61 odsto ameriฤkih radnika smatra da su se razboleli zbog stresa, a sedam odsto je uvereno da su hospitalizovani zbog uzroka vezanih za posao.

Fefer procenjuje da je stres povezan sa smrฤ‡u 120.000 ameriฤkih radnika svake godine.

Stres takoฤ‘e ima godiลกnju cenu za ameriฤke poslodavce: viลกe od 300 milijardi dolara.

U knjizi opisujete sistem rada kao toksiฤan. Koji su dokazi za to kako moderan poslovni ลพivot utiฤe na zaposlene?

Postoje dokazi o njegovom uticaju na zdravlje. Dugo radno vreme, viลกak radne snage, nedostatak zdravstvenog osiguranja i stres izazivaju ogromnu ekonomsku nesigurnost, kao i porodiฤne sukobe i bolesti.

Rad je postao nehuman. S jedne strane, preduzeฤ‡a su pobegla od odgovornosti prema zaposlenima.

S druge strane, jaฤanje โ€žekonomije honorarnih poslovaโ€œ poveฤ‡ala je nesigurnost.

Ko je odgovoran?

Tokom 1950-ih i 1960-ih, direktori bi rekli da je neophodno uravnoteลพiti interese zaposlenih, klijenata i akcionara.

Danas je sve fokusirano na akcionare.

U investicionim bankama, na primer, postoji opลกteprihvaฤ‡ena navika da zaposleni rade i nakratko odu kuฤ‡i da se istuลกiraju pre nego ลกto se vrate u kancelariju.

U okviru ovog sistema, mnogi zaposleni postaju zavisnici od narkotika, jer uzimaju kokain i druge lekove kako bi ostali budni.

Da li su neki sektori viลกe pogoฤ‘eni nego drugi?

Radnici u fabrici, piloti i vozaฤi kamiona imaju ograniฤeno radno vreme.

Ali mnoga zanimanja nemaju ograniฤenja.

U knjizi tvrdite da je rad peti najveฤ‡i uzrok smrti.

Moลพda je i ฤeฤ‡ลกi uzrok. Za to su odgovorni poslodavci. I vlade, koje ne rade niลกta po tom pitanju.

Oko 61 posto zaposlenih u Americi misli da su bolesni zbog stresa

Mogu li politiฤari da pomognu?

Oni imaju vaลพnu ulogu. Moramo da uradimo neลกto da zaustavimo ovo ลกto se deลกava. Ali neฤ‡emo moฤ‡i da uradimo niลกta na individualnom nivou.

Ako ลพelite da reลกite sistemski problem, potrebna vam je sistemska intervencija koja mora da proizaฤ‘e iz neke vrste zakona.

Kako direktori kompanija reaguju na vaลกe ideje kada razgovarate s njima?

Niko ne dovodi u pitanje podatke. Ali ovo je kao igra vruฤ‡eg krompira: ljudi vide problem, ali niko ne ลพeli da se pobrine za njega.

ฤŒak i kada su zdravstveni troลกkovi ogromni. Radni uslovi izazivaju hroniฤne bolesti kao ลกto su dijabetes i kardiovaskularne bolesti.

Ali zar poslodavci ne tvrde da ฤ‡e promene u sistemu rada uticati na zaradu?

To nije istina. Znamo da radnici pod stresom imaju veฤ‡u verovatnoฤ‡u da napuste posao. Bolesni radnici โ€“ ili psihiฤki ili fiziฤki โ€“ su manje produktivni.

Istraลพivanja pokazuju da je za 50% odsustva s posla u Britaniji i SAD kriv stres na poslu.

Ameriฤki Institut za stres izraฤunao je da svake godine to koลกta 300 milijardi dolara.

Zato je veoma skupo imati bolesne radnike, ili one koji ฤ‡e iฤ‡i u kancelariju, ali ฤ‡e biti manje produktivni. To koลกta ฤitavo bogatstvo.

Kako radnici mogu da promene uslove rada?

Pre svega, zaposleni moraju da preuzmu odgovornost da se brinu o svom zdravlju.

Ako radite na mestu gde vam ne dozvoljavaju da uravnoteลพite svoj porodiฤni i profesionalni ลพivot, morate da odete.

Neki ljudi odgovore da jednostavno ne mogu da odu.

Ja im kaลพem: โ€žAko ste u sobi punoj dima pokuลกaฤ‡ete da odete, jer ฤ‡e to izazvati teลกke posledice po vaลกe zdravlje.โ€œ

Ljudi takoฤ‘e zbog troลกkova u druลกtvu moraju da traลพe usvajanje zakona i da deluju zajedno kako bi se zaลกtitili.

(BBC News na srpskom)

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com