Radimo, trošimo, ćutimo – jer tako neko drugi zarađuje. Ali šta ako prestanemo da ćutimo?
Nekad mi se čini da smo svi u nekom tihom maršu – radimo, trošimo, ćutimo. Kao da je neko povukao nevidljive konce, a mi se samo pokrenemo. Ali zašto? Zašto ćutimo dok nas sistem guta? Odgovor je jednostavan: jer je tako neko drugi na vrhu – i ne želi da se to promeni.
Kako nas sistem tiho oblikuje da ćutimo
Ćutimo jer nas uče da je sumnja nepristojna. Da je pitanje znak slabosti. Da je tišina sigurnost. Od škole do posla, sve je skrojeno da se uklopimo, ne da se zapitamo. Radimo da bismo preživeli, trošimo da bismo se utešili, ćutimo da ne bismo smetali.
Ali evo brutalne istine: ćutanje je najskuplje što možete sebi da priuštite. Dok vi ćutite, neko drugi odlučuje umesto vas. O vašem vremenu, novcu, telu, izborima.
Zašto stalno trošimo i osećamo da nije dovoljno?
Zato što je potrošnja postala zamena za osećaj kontrole. Kupujemo da bismo se osetili vredno, da bismo zaboravili stres, da bismo se nagradili. Ali sistem zna to. I koristi ga. Reklame nisu tu da vas informišu – one vas programiraju.
Svaki popust, svaka akcija, svaki „limited edition“ je mamac. A vi ste riba koja misli da je sama izabrala udicu.
Kako da se probudiš iz ovog začaranog kruga
1. Postavi pitanje svaki put kad ti nešto „zvuči normalno“ – ko ima korist od toga?
2. Prati svoje troškove kao da su tragovi manipulacije – jer često jesu.
3. Ne ćuti kad ti nešto ne štima – čak i ako je to samo osećaj.
4. Uči da razlikuješ potrebu od impulsa – to je prvi korak ka slobodi.
5. Ne veruj sistemu koji te uči da je ćutanje vrlina – jer nije.
Zaključak koji niko neće reći naglas
- Sistem funkcioniše samo dok ćutimo.
- Potrošnja je gorivo za tu tišinu.
- Rad bez pitanja je najskuplja valuta.
- Moćnici ne kriju istinu – samo je zamaskiraju u normalnost.
- Ako si pročitao ovo do kraja, već si korak dalje od proseka.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com