U trendu

Uručena 26. nagrada Lazar Trifunović i priznanje DIUS

BEOGRAD – Tradicionalne, 26. stručne nagrade istoričara i teoretičara umetnosti – „Lazar Trifunović“ i priznanje Društva istoričara umetnosti Srbije (DIUS) uručene su danas u galeriji „Artget“ Kulturnog centra Beograda.

Nagrada „Lazar Trifunović“ za likovnu kritiku, esej, studiju ili osvrt na modernu i savremenu umetnost za 2018. pripala je Maji Stanković za istorijskoumetničku studiju „Art is what makes life more interestig than art“ koja reaktuelizuje ideje ’68, a priznanje DIUS-a Slobodanu Jovanoviću kustosu retrospektivne izložbe vizuelnih komunikacija Sloboda Mašića.

Te tradicionalne nagrade dodeljuju se na rođendan Trifunovića (14. januar 1929, Beograd – 23. jul 1983, Pariz) – profesora i istoričara umetnosti koji je između ostalog bio i najmlađi upravnik Narodnog muzeja a u čije je vreme, samo izložbu o Vinsentu Van Gogu videlo više od 300.000 ljudi. U to vreme otkriven je i Lepenski Vir i zahvaljujući Trifunoviću ta infomracija lansirana je u svet.

Stanković, vanredni profesor na Univerzitetu Singidunum, nagrađena je za studiju „Art is what makes life ..“ objavljenu u Zborniku Filozofskog fakulteta i teorijsku kritiku „Going, going, gone…“ objavljenu na portalu Studije savremenosti.

Studija reaktuelizuje ideje ’68 problematizujući tu godinu kao klaster dogajdaja, a koja je, kako Stanković ocenjuje, vrhunac procesa preispitivanja konvencija i dominantih matrica, kako u umetnosti tako i drugim socijalnim registirima, dok kritika „Going, going, gone …“ analizira neupitno napet i isprepletan odnos novca i umentosti, komodifikacije i slobode, etike i estetike, tržišta i beskompromisnog preispitavnja sistema umetnosti i šire.

„Tekstovi Stanković izdvojili su se po analitičnom i sistematičnom pristupu odabranim temama, ubedljivo argumentovanom kritičkom razmišljanju o aspektima umetničkih fenomena koje istražuje, a posebno o složenim relacijama tih pojava i okruženja i konteksta u kojima se javljaju, te po jasnim jezičkim artikulacijama i sigurnom interdisciplinarnom metodološkom postupku“, rekao je viši kustos somborskog Gradskog muzeja Čedomir Jančić u ime žirija u kome su bili i vanredna profesorka Filozofskog fakulteta Jasmina Čubrilo i samostalna kustoskinja Maja Ćirić.

Priznanje DIUS dobila je izložba Mašić Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu, a dodeljeno je istoričaru umetnosti Slobodanu Jovanoviću.

„Izložba Mašić doprinela je sagledavanju ne samo opusa Slobodana Mašića i njegovog mesta u istoriji jugoslovenske i srpske umetnosti, dizajna i nezavsinog izdavaštva već i osvetljavanju uloge slobodnog umetnika i mislioca u društvenim sistemima u kojima su granice izražavanja u javnom prostoru kontrolisane“, rekla je Slavica Popov, viši kustos Savremene galerije u Zrenjaninu u ime komisije u kojoj su bili i Bojana Burić, istoričarka umetnosti, Maida Gruden urednica u DK Studentski grad.

Stanković je primajući nagradu podsetila da se o umetnosti priča kada je u funkciji poltike, biznisa, zabave što je nedovoljno.

„Nije dovoljno da se samo budimo i protestujemo. Potreba je da uložimo dodatni napor i taj potencijal iskoristimo tako da se ne svede na puku rekativnu formu“, rekla je ona i dodala je danas važno da se misli i organizuje na novi, durgačiji način, ali i da se traže nove formule povezivanja kako bi umetnička scena postojala.

Dodala je da joj je drago što je tekst o ’68 nagrađen, jer je, kako je navela ’68 urpavo to novo i durgačije mišljenje koje se suprotstavlja zatečenom i zastarelom bilo da su to matrice ponašanja, kategorije, …. a što se naročito odnosi na savremenu scenu i sturku.

Jovanović, koji je i ranije dobio isto priznanje, podsetio je da je Mašić čovek od koga počinje savremena istorija grafičkog dizajna, da je prepoznatljiv između ostalog po dizajnu pozorišnih i filmskih festivala kao što su FEST i Bitef. Dodao je da je neophodno nastasviti u istom pravcu kako bi mlade genracije imale odakle da uče.

(Tanjug)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.