Kad je na dan uoฤi otvaranja Mundijala voditeljka centralnog dnevnika glavnog kanala drลพavne televizije najavila: โSutra poฤinje svjetsko prvenstvo u fudbalu i moฤi ฤete gledati kako milioneri trฤe za loptomโ โ ta ironija je sa osmjehom primljena kod velikog broja Francuza koji veฤ godinama ukazuju na fenomen hiperinflacije u najpopularnijem sportu na svijetu.
Ipak, novinarka je morala zatvoriti svoj Tviter profil, tolika je bila lavina ne samo protesta nego i uvreda i prijetnji koje su joj uputili navijaฤi i ostali ljubitelji fudbala. Danas je ova epizoda skoro zaboravljena, a โmilioneri koji su trฤali za loptomโ su postali narodni heroji.
Neko je ustanovio, na zna se na koji naฤin, da od osloboฤenja Francuske 1945. godine nije nikad bilo istaknuto u cijeloj zemlji toliko zastava trobojki. Francuska je postala svjetski prvak, ali se to ne odnosi samo na ona 23 izabranika, nego se svakom Francuzu poruฤuje da je postao svjetski prvak. Odjednom su u drugi plan potisnute nepravde, neispunjene nade, socijalne tenzije i strah od terorizma. Kao da se cijela zemlja na trenutak prepoznala u glavnoj poruci Francuske revolucije, sloboda-jednakost-bratstvo, tako da su 14. juli i 15. juli spojeni u nezaboravan jedinstven praznik. Reprezentativci su se i vratili iz Rusije uzvikujuฤi parolu: โลฝivjela Francuska, ลพivjela Republikaโ, parolu kojom su uglavnom dosad ceremonijalno zakljuฤivali svoje govore politiฤari i posebno predsjednik republike.
Nema viลกe smisla podsjeฤati se ovdje pojedinaฤno na igraฤe, kvalitet igre i ostale aspekte podviga francuske reprezentacije. Jednog ฤovjeka treba ipak predstaviti posebno, selektora Didijea Deลกana. On je kapiten one generacije iz 1998. godine koja je okaฤila prvu zvjezdicu na drลพavni dres u sliฤnoj atmosferi opลกteg entuzijazma, ali sa onim malim neiskazanim osjeฤanjem nepotpune sreฤe jer je titula dobijena kod kuฤe i poslije veoma dramatiฤno teลกkih i neodluฤnih utakmica, do samog polufinala, veฤ sa Hrvatskom. โHvala ti konopฤe ลกto si pukao i spasio mi ลพivotโ stavio je ovu reฤenicu, poslije prvenstva, u usta ondaลกnjeg selektora ลฝakea, jedan renomirani hroniฤar LโEkipa.
Ta reprezentacija je ostala zapamฤena i po svom nadimku blanc-black-beur (bijelac-crnac-arapin) โ treฤi termin je ovdje ลกatrovaฤki naziv za mlade arapskog porijekla. Zna se u kolikoj mjeri ideja o zajedniฤkom ลพivotu bez diskriminacije i bez razlika, sadrลพana u toj sintagmi, nije uspjela. Sadaลกnja reprezentacija, po svom sastavu, bi mogla nositi isti nadimak. Oฤigledno je da je njen podvig opet pobjeda predgraฤa i u velikoj mjeri djece imigracije. Ako je moguฤe, a moลพda je samo u ovom sluฤaju moguฤe, dijeliti elitu po kategorijama, sasvim je jasno odakle potiฤe francuska sportska elita.
Mnogi se slaลพu s time da je opet doลกao trenutak da Francuska sebi ponovo postavi pitanje svoga identiteta. ฤak je i Barak Obama, na obiljeลพavanju stogodiลกnjice roฤenja Nelsona Mandele, u Johanesburgu 17. jula, odao poฤast viลกebojnoj francuskoj reprezentaciji rekavลกi: โNe izgledaju svi ti momci kao Galiโ.
Didije Deลกan je skromna figura, uglavnom nezahvalna sa stanoviลกta medija, koji mu veฤ godinama zamjeraju ลกto odgovara na pitanja, ali niลกta ne kaลพe. Ali on je vjerna inkarnacija francuskog duha kog, spontano, karakteriลกu oprez, racionalnost i mudrost. Deลกan je to ukrstio sa svojim viลกe liฤnim osobinama truda, istrajnosti, samopouzdanja i duha kolektiva. Sve ovo je ponekad proizvelo utisak dosadnog fudbala i igre bez poleta (osim onih natฤovjeฤanskih zaleta Mbapea), ali se izgleda u modernom fudbalu sada na taj naฤin dolazi do cilja.
Francuska reprezentacija je imala i drugog kouฤa: Emanuela Makrona. Kad je bio kod Putina prije poฤetka takmiฤenja, najavio je na konferenciji za ลกtampu da ce doฤi na utakmicu ako Francuska preฤe ฤetvrtfinale. To obeฤanje, na Putinovo zadovoljstvo, je veฤ bio prvi znak da se neฤe moฤi odrลพati namjera lidera Evropske unije prema kojoj oni neฤe prisustvovati utakmicama na prvenstvu u znak solidarnosti sa Velikom Britanijom, poslije trovanja u londonskom predgraฤu bivลกeg ruskog ลกpijuna i njegove kฤerke.
Zatim je Makron posjetio sportski centar gdje se reprezentacija pripremala rekavลกi: โSvako takmiฤenje je uspjeลกno ako se zavrลกi pobjedomโ. NJegove slike strasnog navijaฤa su obiลกle svijet. Jedan njemu nenaklonjeni komentator je podsjetio na njegovu izjavu o nacionalizmu kao lepri savremenog doba, zapitavลกi se da li i on nije dobio tu zarazu. Narod mu uglavnom ne zamjera navijaฤki angaลพman uz reprezentaciju, pogotovo ลกto se zna da je on istinski poznavalac fudbala. To nije bio sluฤaj sa potpuno neobavijeลกtenim ลฝakom ล irakom 1998. godine koji je poslije finala u javnom obraฤanju ฤestitao reprezentaciji ลกto je dobila Kup Francuske. Usprkos toj nevjerovatnoj besmislici, njegova popularnost je u anketama, za kratak period, skoฤila za punih 18 poena.
Ne zna se joลก kakav odraz ฤe pobjeda Francuza imati na Makronovu popularnost. Misterioznom raฤunicom, ekonomisti su doลกli do projekcije da se vjerovatna neposredna reperkusija pobjede na Mundijalu moลพe predvidjeti za oko 0,2 odsto bruto nacionalnog prihoda ลกto iznosi 2,7 milijardi evra. Ali, zna se sigurno da se neลกto znaฤajno podesilo, neลกto ลกto je kao djelotvornu ideju Makron donio svojim izborom za predsjednika i ovo ลกto je sada reprezentacija ostvarila na Svjetskom prvenstvu. โFrancuska koja pobjeฤujeโ ostaฤe ubuduฤe slogan kojim ฤe se oznaฤavati Makronov mandat.
(Danas)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com