Za njih nema godiลกnjeg odmora, bolovanja, toplog obroka, troลกkova prevoza, praznika i plaฤenog prekovremenog rada, sindikalnog organizovanja, kolektivnih ugovora, pa ฤak ni zakona koji bi regulisao njihov status.
Radnici na lizing, koji su u Srbiju stigli sa tranzicijom teลกko mogu da ostvare prava koja imaju njihove kolege zaposlene direktno kod poslodavca, a pri tom ลพive u stalnom strahu da se i takav ugovor moลพe prekinuti u bilo kom trenutku.
„To je klasiฤan robovski status, pogotovo ako znamo da je u Srbiji veoma teลกko naฤi posao i pitanje je – ukoliko ljudi odbiju – da li ฤe kasnije moฤi da se snaฤu“, priฤa za DW ลฝeljko Veselinoviฤ, predsednik Udruลพenih sindikata Srbije „Sloga“.
Koliko je ljudi u Srbiji angaลพovano na taj naฤin, kaลพe, niko ne moลพe da precizno odgovori. Poznato je samo da se tokom poslednje tri godine broj takozvanih agencija za iznajmljivanje radnika udvostruฤio, a sa njima i broj radnika koji su preko takvih agencija angaลพovani. Procene se kreฤu od 80.000 do ฤak 300.000 radnika.
„Maltene da nema veฤeg preduzeฤa u Srbiji, u privatnom ili drลพavnom vlasniลกtvu, koje nema odreฤeni broj ljudi koji rade preko tih agencija. Drลพava forsira agencijsko zapoลกljavanje, iako je ono protivustavno i protivzakonito, a podatke o tome veลกto krije i prikazuje ih kao stalno zaposlene“, kaลพe Veselinoviฤ.
„Kao ลพivi mobilijar“
Radnici na lizing s kojima je DW imao priliku da razgovara kaลพu da su u nemaลกtini prinuฤeni da rade bilo ลกta. Svesni su svog poloลพaja, ali, kaลพu, nemaju kuda. U strahu od gubitka i takvog posla ne pristaju da govore pod imenom i prezimenom, ali ne kriju da se oseฤaju poniลพeno. „Kao nekakav ลพivi mobilijar“, kaลพe jedan od radnika s kojima smo razgovarali. „Ne traลพimo da jedemo i pijemo, a zavrลกimo posao. Pa ko nas ne bi poลพeleo“, kaลพe on. Godiลกnji odmor za njih je u stvari neplaฤeno odsustvo, a svi praznici radni – poslodavcima je isplativije da angaลพuju njih jer ih ne plaฤaju po prazniฤnoj tarifi.
Najteลพe im pada to ลกto im nije dozvoljeno ni da se razbole. „Radio sam godinama u drลพavnom preduzeฤu, ali nisam nikad iskoristio ni dana bolovanja. Ne kaลพem da bih ga uzeo, ali nije to godiลกnji odmor da mogu da planiram. ล ta ako se razbolim“, pita se drugi radnik.
U sluฤaju bolesti i izostanka s posla, radnici na lizing neฤe dobiti nikakvu naknadu, a iz sindikata napominju da je bilo ฤak i primera da im se po povratku s bolovanja ne produลพi ugovor.
Sve to za ฤak dva ili tri puta manje plate u odnosu na one koji su stalno zaposleni. „Cena rada kod takve vrste angaลพovanja je na minimalnom nivou. Tu imamo ljude koji rade na istim poslovima u istim firmama, ali postoji bitna razlika u zaradama, ฤime se krลกe odredbe Ustava Republike Srbije i Zakona o radu koji navodi da se za isti posao mora obezbediti jednaka zarada“, objaลกnjava za DW Zoran Ristiฤ, savetnik u Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“.
Izmeฤu dva poslodavca – agencije kod koje su zvaniฤno zaposleni i firme u kojoj zaista rade – radnici na lizing ostaju zaglavljeni jer su duลพni da poลกtuju pravila i jednih i drugih. „Oni bi trebalo da odgovaraju kompaniji u kojoj su zaposleni, ali se svaki raskid govora ili problem reลกava sa matiฤnom agencijom.
Prema naลกem iskustvu, u sluฤaju krลกenja radne discipline ili radnih obaveza, poslodavac se obrati agenciji i onda ona otpusti radnika i poลกalje drugog. Tako su praktiฤno na belom hlebu“, kaลพe Veselinoviฤ. Nije definisano ni ลกta se deลกava u sluฤaju raskida ugovora izmeฤu agencije i poslodavca, kaลพu naลกi sagovornici, ali radnik svakako ostaje na stendbaju, kao i automobil na lizingu.
Profit preko radniฤkih leฤa
Agencije preko kojih se zapoลกljavaju radnici na lizing funkcioniลกu tako ลกto angaลพuju radnike, plaฤaju za njih poreze i doprinose, ali oni ne rade u agenciji, veฤ u nekim firmama kojima ih agencije uz proviziju iznajmljuju. Radnici se angaลพuju kada je nekom preduzeฤu potrebna odreฤena struka na odreฤeno vreme, uz minimalne obaveza.
Meฤutim, kada se u Srbiji govori o radnicima na lizing, misli se na ljude iz neregulisane, sive zone trลพiลกta rada, iznajmljene firmama pod znatno loลกijim uslovima, na koje su prinuฤeni da pristanu jer nemaju drugog izlaza, pokazuje istraลพivanje fondacije SHARE i Meฤunarodnog centra „Olof Palme“. Formalno, u domaฤem zakonodavstvu taj vid angaลพovanja ne postoji.
„To su postale moderne omladinske zadruge. Meฤutim, preko zadruga su se nekada zapoลกljavala deca koja su preko raspusta brala viลกnje da bi otiลกli na more. Danas je potpuno besmisleno da neko sa 45 ili 50 godina radi ลกest ili sedam godina preko zadruge, pa su naลกli modus da to zovu agencija za zapoลกljavanje, jer je to primereno evropskim standardima. Jeste, ali je tamo ureฤeno zakonima, ti ljudi imaju uglavnom ista prava kao oni koji su u stalnom radnom odnosu, mnogo je lakลกe naฤi posao, a na njih se odnose i kolektivni ugovori“, priฤa Veselinoviฤ.
Bez zakona koji reguliลกe tu oblast agencijama je omoguฤeno da stiฤu visok profit, tvrde naลกi sagovornici. Takvih agencija u ovom trenutku ima ฤak 87. „Mi imamo osnovane sumnje da se taj profit deli izmeฤu onih koji su angaลพovali te ljude i agencija, i tu postoje vrlo jasna pravila. Ne moลพete vi sad da osnujete agenciju i uฤete tek tako u neku firmu i da neko zaposli hiljadu radnika preko vas. Ne, nego za to treba politiฤke volje, za to postoje druge osnove kako novac ne bi otiลกao sa strane“, tvrdi Veselinoviฤ.
Zaobilaลพenje zabrane zapoลกljavanja
Taฤno je da postoje zloupotrebe i da neka preduzeฤa pomoฤu agencija izbegavaju da zaposle ljude za stalno, ali to nije svrha agencijskog angaลพovanja, odgovaraju poslodavci. Ideja je bila da se poslodavcu omoguฤi da u datom trenutku premosti nedostatak radnika, bilo zbog poveฤanja obima rada ili odlaska na bolovanje. „Mi poslodavci nemamo uvek ฤvrst, stabilan posao za koji znamo da ฤe trajati viลกe godina. ฤesto nam naiฤe neki kratkoroฤan posao. Ako zaposlimo nekoga za stalno, kasnije imamo obavezu ili moramo da otpustimo, a ovako angaลพujemo odreฤeni broj ljudi koji nam je potreban za to vreme, imamo samo taj troลกak i znamo taฤno unapred koliki ฤe taj troลกak biti“, kaลพe za DW Stanko Krstin iz Unije poslodavaca Vojvodine.
Da li je to humano – to jeste tema za debatu, dodaje on, ali napominje da je i njima u interesu da rade u normalnim uslovima i zapoลกljavaju ljude za stalno. „I nama je cilj da stvorimo ฤvrsta radna mesta, a agencije ostavimo za poslove koji to zahtevaju. Zato insistiramo na tome da drลพava oslobodi nas poslodavce u smislu birokratije, nameta, pa i fleksibilnosti zapoลกljavanja i otpuลกtanja, iako se u pogledu toga ne slaลพemo sa sindikatima“, kaลพe Krstin.
Na to pitanje se osvrnuo i Savet stranih investitora u publikaciji „Bela knjiga za 2014. godinu“. Tu se navodi da nepostojanje regulative i njima stvara probleme, jer postoji rizik da iznajmljeni radnici u sluฤaju otkaza tvrde da su praktiฤno zaposleni kod kompanije gde vrลกe radne aktivnosti, iako nemaju nikakav ugovor o tome.
Ovaj vid angaลพovanja najviลกe odgovara javnim preduzeฤima, koja na taj naฤin izbegavaju zabranu zapoลกljavanja koja je na snazi veฤ tri godine, piลกe u istraลพivanju SHARE i „Olof Palme“. Radnike na lizing najviลกe koriste EPS, NIS, Telekom, Srbijagas, Aerodrom Nikola Tesla i komunalna preduzeฤa, koja ฤesto prekoraฤuju zakonske rokove za privremeno angaลพovanje radnika. „Tako se zapoลกljavaju ljudi na izvrลกnim poslovima, s obzirom na to da su u javnim preduzeฤima predimenzionirana administrativna radna mesta, te postoji nedostatak radne snage na izvrลกnim poslovima“, objaลกnjava Zoran Ristiฤ iz „Nezavisnosti“.
(Danas)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com