U trendu

Haški tužioci ponovili zahtev da Šešelj bude osudjen

Tužilaštvo medjunarodnog suda u Hagu ponovo je zatražilo od sudija apelacionog veća da poništi oslobadjajuću presudu lideru Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju i osudi Šešelja za zločine nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, 1991-93. godine.

„Apelaciono veće trebalo bi da usvoji žalbu Tužilaštva i preinači pogrešnu oslobadjajuću presudu. Dozvoliti da pogrešni nalazi o oslobadjanju opstanu bilo bi uvreda za žrtve zločina i u opasnosnt bi dovelo integritet Haškog tribunala“, naveli su tužioci u odgovoru na pismo kojim je Šešelj uzvratio na žalbu Tužilaštva.

U danas objavljenom odgovoru, tužioci tvrde da se Šešelj u pismu nije uopšte bavio glavnim tvrdnjama iz njihove žalbe, te da ih nije ni pobio.

Ponavljajući navod iz žalbe da je oslobadjajuća presuda „neobrazložena“ i „nerazumna“, tužioci u podnesku ocenjuju da je Šešelj to u svom pismu „propustio da shvati“.

Umesto toga, po Tužilaštvu, Šešelj je u svom podnesku izložio neosnovane prigovore na formu tužiočeve žalbe ili „samo ponavlja pogrešne nalaze većine sudija“ iz prvostepene presude.

Po tužiocima, Šešelj „ponavlja i optužbe da je Tužilaštvo uznemiravalo svedoke i navodilo ih da daju lažne iskaze, kojima, takodje, ne odgovara  na tužiočevu  žalbu i koje su odlučno odbačene pre više od pet godina posle pune istrage“.

Navodeći da Šešelj u svom pismu ponavlja i optužbu da sudjenje nije bilo pravično, Tužilaštvo podseća da su i raspravno i apelaciono veće suda te tvrdnje odavno odbacili.

U žalbi, koju je uložilo u julu prošle godine, Tužilaštvo je tražilo da prvostepenna oslobadjajuća presuda bude poništena i da Šešelj bude proglašen krivim za ratne zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH i osuđen na 28 godina zatvora,

Kao alternativu, Tužilaštvo je tražilo da suđenje Šešelju zbog procesnih i pravnih nepravilnosti bude ponovljeno.

O žalbi Tužilaštva na oslobađajuću presudu Šešelju odlučivaće petočlano apelaciono veće sudskog Mehanizma u Hagu, koji je pravni naslednik Tribunala.

Većem predsedava američki sudija Teodor Meron (Theodor), dugogodišnji presdsednik Tribunala i Mehanizma.

U žalbenom veću u procesu Šešelju biće još sudije Ben Emerson (Emmerson) iz Velike Britanije, koji je pred Tribunalom ranije uspešno branio ratnog lidera OVK Ramuša Haradinaja, zatim Florans Arej iz Kameruna, Li Mutoga iz Kenije i Ivo Rosa iz Portugala.

Žalbeni postupak podrazumeva i usmenu raspravu pred sudijama tokom koje bi Šešelj, koji je pred Tribunalom godinama zastupao sam sebe, imao priliku da uzvrati na navode tužilaca.

Šešelj, koji je od novembra 2014, na privremenoj slobodi u Srbiji, više puta je izjavio da se u Hag neće dobrovoljno vraćati, da ga presuda i postpak ne zanimaju i da je s Tribunalom „završio“.

Većinom glasova, Haški tribunal je, 31. marta prošle godine, oslobodio krivice Šešelja. Za oslobađanje su glasali predsedavajući sudija Žan-Klod Antoneti (Jean-Claude Antonetti) i sudija Mandaje Nijang (Mandiaye Niang), dok je sudija Flavija Latanci (Flavia Lattanzzi) imala suprotno mišljenje da bi Šešelja trebalo osuditi.

Šešelj je oslobođen krivice za zločine protiv čovečnosti –   progon nesrba na političkoj, rasnoj i verskoj osnovi; deportaciju i prisilno premeštanje – tokom sukoba u Hrvatskoj i BiH, 1991-93.

Po presudi, vođa radikala nije kriv ni za  kršenje zakona i običaja rata – ubistva, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje verskih objekata i pljačkanje javne ili privatne imovine.

Presudom je utvrdjeno da su bili počinjeni neki od zločina iz optužnice i da su dobrovoljci SRS bili umešani u njih, ali ne po Šešeljevom naređenju i odobrenju.

Potvrdjeno je da su na više lokacija u Vukovaru, Zvorniku, Sarajevu, Mostaru i Nevesinju počinjena masovna  ubistva, mučenje, okrutno postupanje, seksualno nasilje i pljačka.

Veće je, međutim, većinom glasova, utvrdilo da nije postojao udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bilo stvaranje jedinstvene srpske države na velikim delovima teritorija Hrvatske i BiH, odnosno Velike Srbije, u kojem je, po optužnici, sa Šešeljem učestvovao i tadašnji predsednik SRbije  Slobodan Milošević i drugi srpski vojni, politički i policijski zvaničnici.

Presudom je utvdjeno da je stvaranje Velike Srbije bio Šešeljev politički cilj, ali da nije podrazumevao činjenje zločina. Ni u Hrvatskoj, ni u BiH, ni u Vojvodini, po presudi, nije bilo rasprostranjenog i sistematskog napada na na nesrpske civile, već sukoba između zaraćenih strana.

Šešelj, po presudi, nije imao ni de jure, ni de fakto nadređeni položaj nad dobrovoljcima SRS koje je sla0 na ratišta u Hrvatskoj i BiH na kojima su počinjeni zločini.

Iako je, većinom glasova, utvrdilo da je Šešelj u nekim svojim govorima pozivao na progon nesrba, kao u vojvođanskom selu Hrtkovci u maju 1992, veće je zaključilo je da „Tužilaštvo nije dokazalo da je taj govor doveo do odlaska Hrvata i kampanje progona“.

U pritvoru Tribunala, Šešelj je bio od 24, februara 2003, kada se dobrovoljno predao odmah pošto je bila objavljena optužnica, do sredine novembra 2014.

(Beta)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.