Srpski jezik na fakultete, da opismenimo profesore, pravnike…

Odbor za standardizaciju srpskog jezika, koji godinama upozorava na zapuลกtenost i ugroลพenost srpskog jezika i ฤ‡rilice,veฤ‡ neko vreme predlaลพe uvoฤ‘enje srpskog jezika na sve fakultete.

Predsednik Odbora Sreto Tanasiฤ‡ skreฤ‡e paลพnju da naลกi visokoobrazovani ljudi nemaju dovoljno znanja iz srpskog jezika i o njemu, a treba da tokom celog radnog veka obavljaju poslove na tome jeziku.

“ Kada odu iz srednje ลกkole, u kojoj srpski jezik nije dovoljno zastupljen, oni se viลกe ne susreฤ‡u sa uฤenjem srpskog jezika i o srpskom jeziku. Zato vrlo loลกe piลกu dokumente iz domena svoga poslovanja i ne znaju da je u Srbiji sluลพbeno pismo ฤ‡irilica“, rekao je Tanasiฤ‡ Tanjugu.

On dalje primeฤ‡uje da se „svi trudimo na besprekorno vladamo engleskim jezikom, kao da ฤ‡emo prevoditi za engleski dvor, voditi moฤ‡ne svetske kompanije, a niko se ne pita zaลกto je potrebno poznavati i srpski standardni jezik i njime se sluลพiti u svim vidovima javnog ลพivota“.

Sa njim se slaลพe i ลกef Katedre za srpski jezik Filoloลกkog fakulteta u Beogradu prof. dr Veljko Brboriฤ‡ koji, govoreฤ‡i o statusu srpskog jezika u sistemu ลกkolstva, konstatovao da je uvoฤ‘enjem novih predmeta i skraฤ‡enjem radne nedelje, jezik dosta stradao i da danas u tom pogledu mi zaostajemo u odnosu na druga razvijenija kulturna druลกtva.

Jeziฤka znanja svrลกenih osnovaca i srednjoลกkolaca ฤesto su na priliฤno loลกem nivou, a onda dolaze na fakultete gde je obavezno da uฤe jedan ili dva strana jezika, ali ne i svoj maternji, primeฤ‡uje ลกef Katedre za srpski jezik Filoloลกkog fakulteta u Beogradu prof. dr Veljko Brboriฤ‡.

On je primetio da u zemljama koje drลพe do svog nacionalnog jezika, poput Francuske, Turske ili Rusije, nastavni program u ลกkolama predviฤ‘a po 10 ฤasova nedeljno, dok se u Srbiji od prvog do petog razreda osnovne ลกkole maternji jezik izuฤava pet ฤasova nedeljno, a u ลกestom, sedmom i osmom po ฤetiri ฤasa nedeljno.

U gimnazijama opลกteg tipa srpski jezik se izuฤava ฤetiri ฤasa nedeljno, neลกto je bolja situacija u gimnazijama druลกtveno-jeziฤkog smera i neลกto loลกija u gimnazijama prirodno-matematiฤkog smera, dok u ฤetorogodiลกnjiim struฤnim ลกkolama imamo tri ฤasa sedmiฤno.

Ako se uzme u obzir da srpski jezik pokriva nastavu gramatike, jezika, knjiลพevnosti i nastavu kulture izraลพavanja, tri ili ฤetiri ฤasa sedmiฤno, prema reฤima Brboriฤ‡a, nije dovoljno ลกto se odrazilo na ukupnu kompetenciju svrลกenih osnovaca i srednjoลกkolaca i ฤesto su njihova jeziฤka znanja na priliฤno loลกem nivou.

On kaลพe da bi bilo idealno poveฤ‡ati broj ฤasova, ali to bi znaฤilo smenjenje ฤasova iz nekih drugih predmeta, pa predlaลพe kao poฤetno reลกenje zbornih predmeta koji bi mogli imati primamljive nazive kao ลกo su jezik i komunikacija, jeziฤka kultura. . .

Kada je reฤ o statusu srpskog jezika na visokoลกkolskim ustanovama Brboriฤ‡ ukazuje da buduฤ‡i profesori nekog stranog jezika, studiraju taj jezik, a nemaju nijedan ฤas srpskog jezika, a ฤeลกto doฤ‘u sa prethodnim loลกim znanjem srpskog jezika iz srednje ลกkole.

Posebno skreฤ‡e paลพnju na potrebu da se poprave pedagoลกki fakulteti jer upravo uฤitelji imaju vaลพno ulogu za sticanje prvih gramatiฤkih i pravopisnih znanja, ali i da nastavnici, recimo geografije ili hemije, moraju biti dobro jeziฤki osposobljeni.

„Danas imamo situaciju da neko nema dobro znanje srpskog jezika kada zavrลกi osnovnu skolu, upiลกe neku od struฤnih ลกkola gde status srpskog jezika nije dobar, zatim neki od tih fakulteta i postane profesor nekog drugog predmeta“ primeฤ‡uje Brboriฤ‡. On se pita kakav onda efekat imaju ta tri-ฤetiri ฤasa srpskog jezika nedeljno u odnosu na sve ostale predmete ฤiji nastavnici nemaju jeziฤku kompetenciju.

Nedopustivo je, naglaลกava, i da pravnik bude nepismen, da on zavrลกi ozbiljan fakultet, a da nema nijedan ฤas srpskog jezika.

„Pogledajte univerzitete, nezamislivo je da neko danas bude student, a da nema jedan ili dva strana jezika, ali ne mora imati srpski jezik. To je svojevrsni nonsens i on se teลกko moลพe objasniti“, rekao je ลกef Katedre za srpski jezik.

Brboriฤ‡ se osvrnuo i na ulogu medija u negovanju jeziฤke kulture i smatra da bi sa tog stanoviลกta najbolje bilo da ne postoji jedan broj medija.

„Mediji treba da postoje, ali mi nije jasno zaลกto misle da o nacionalnom jeziku i matiฤnom pismu ฤ‡irilici ne treba brinuti. Oni koji vode emisije na televiziji moraju imati minimum jeziฤke kompetencije, moraju da budu elementarno pismeni“, naglaลกava Brboriฤ‡ i dodaje da u Francuskoj postoje ลกkole jeziฤke kulture za javne liฤnosti koje moraju pokazati da vladaju svojim jezikom.

On istiฤe da nikome ne pada na pamet da neลกto brani poput latinice, ali moramo znati ลกta je jeziฤki standard, dobro razdvojiti javnu i sluลพbenu upotrebu jezika.

„Dijalekat, razgovorni stil, ostaฤ‡e u emisijama razliฤitog sadrลพaja. Recimo serija “Selo gori, a baba se ฤeลกlja“ ima tu dijalekatsku patinu i cela nacija je to gledala i pohvalno govorila o njoj, literatura ฤ‡e biti i na dijalektu, ali standardni jezik je kao standard u saobraฤ‡aju. Ako ลพelite uฤestvovati u saobraฤ‡aju, morate poลกtovati propise, ako ลพelite uredno komunicirati morate poลกtovati gramatiฤku i pravopisnu normu srpskog jezika“, zakljuฤio je Brboriฤ‡.

(Tanjug)

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com