I sada sve pada u vodu. Svi podaci, sve cifre od kojih se vrti  u glavi, sve spekulacije, sva nagađanja. Sve postaje nebitno. I honorar od više  od dva miliona evra, i oprema koja je stigla u 90 šlepera, i svih 600 ljudi koji  su radili na pripremi koncerta. I 1.700 kvadratnih metara u bekstejdžu, i svih 58  različitih prostorija, i njen apartman od 600 kvadrata. I bina teška četiri  stotine tona, montirana sa četiri krana, visoka 22, široka 65 metara. Garderoba,  treneri, plesači, kuvari… Kolaps, gužva u gradu, izmene saobraćaja. Sve čekanje  i raniji otkazi i nesporazumi. Koga je sad briga za sve to?
Beograd i Srbija su od prošle noći još bogatiji. "Stonsi",  Sting, "Pepersi", "AC/DC", "Metallica" i ostali, dobili su društvo. I to kakvo!  Pravu kraljicu. Kraljicu popa. Ostaje samo mali žal što ovom spektaklu nije  prisustvovalo više svedoka. Mada je bilo više od 30.000 duša. Dovoljno za  nezaborav.
Ponedeljak 24. avgust upisaćemo zlatnim slovima u sve anale  muzičkih zbivanja kod nas. Ugostili smo veliku Madonu. Možda i najveću. Gužva je  nastala još na otvaranju kapija u 18 časova. Iako je bilo najavljeno da će program  početi u 19, kasnilo se čitav sat. A onda se pojavio najavljeni britanski di džej  Pol Okenfold (Paul Oakenfold). Kada je on završio svoj nastup desetak minuta pre  devet, bilo je jasno da će Madona kasniti. Ostalo je samo pitanje koliko.
Umesto u 21, tačno u 22:03 kreće histerija. Pale se svetla na  bini, svetle mobilni telefoni, a na kraljevskom prestolu pojavljuje se Kraljica.  Iako je debelo zagazila u drugu polovinu životnog veka, Madona je delovala kao  tinejdžerka. Skakala je i igrala od početka do kraja. Uostalom, to smo i  očekivali. Kašnjenje od celih sat vremena više niko i ne pamti, a 16 plesača i 12  članova benda niko i ne primećuje. Svi gledaju u nju, jednu jedinu. "Candy Shop",  "Beat Goes On", "Human Nature", "Vogue"… Tim redom, baš kako je i najavljeno  nekoliko dana pred koncert. Kraj prvog dela, od ukupno četiri, opet kako smo i  pisali. Reklo bi se, predvidivo. Bilo je sve samo ne to. Sledi brzinsko  presvlačenje i nastavak žurke. Sve do ponoći i uraganskog finiša serijom hitova  "4 Minutes", "Like A Prayer" i "Give It 2 Me". Zbog ovog poslednjeg, malo je  falilo da na Ušće ode i Vanja, koja obožava ovu pesmu. Ipak, uplašili smo se  gužve. Ko zna da li će ikada više biti u takvoj prilici…
"Hvala Beograde, laku noć!"
Samo četiri reči za kraj. Ponoć, novi dan. Ovaj prethodni  čuvaćemo za ceo život. Hvala, kraljice!
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com