ฤak i kada smo u potpunosti svesni toga koliko nam niลกta nije po volji, potrebno je ostati pribran i tolerantan. Moลพemo misliti da neko ima neลกto protiv nas, moลพemo biti skloni konfliktima i raspravama bez nekog pravog i ozbiljnog razloga, moลพemo svakodnevno na poslu da se suoฤavamo s velikom konkurencijom s kojom nije lako izaฤi na kraj, ali ono ลกto ne moลพemo jeste da budemo netolerantni. Samo, u uslovima danaลกnjeg ลพivota nije pogreลกno postaviti pitanje da li postoji neka granica tolerancije, da li postoji neลกto preko ฤega se nikako i nikada ne prelazi?
ฤinjenica je da se svako od nas u manjoj ili veฤoj meri trudi da drลพi do sebe. Malo ko tek tako dozvoljava da bude nadmudren ili nasamaren. Ali se i takve situacije pre ili kasnije dogode. I onda kada se tom prilikom pogledamo u ogledalu, pa umesto svoje vidimo (baลก kao u crtanim filmovima) magareฤu glavu s velikim uลกima, logiฤno je da se zapitamo dokle treba trpeti odreฤeno ponaลกanje. Ukoliko se dogodi da smo magarence u ogledalu videli zahvaljujuฤi prvenstveno svojoj naivnosti, nemamo na ลกta da se ลพalimo. A ne treba ni oฤajavati (ili bar ne preterano). Loลกa iskustva postoje zbog toga da bismo iz njih neลกto nauฤili, da bismo sledeฤi put bili obazriviji, ali isto tako sluลพe i tome da preispitamo granice svoje tolerancije.
Ravnoduลกnost svakako nije reลกenje. Preterano energiฤno, agresivno ponaลกanje – takoฤe. Da li je onda tolerancija neลกto izmeฤu, neka vrta napora da se diplomatski naฤin reลกavanja problema postavi izmeฤu ravnoduลกnosti i agresivnog nametanja svog stava? Da li je tolerancija zapravo samo formalno pitanje ispoljavanja svog stava, makar on bio i dijametralno suprotan onome ลกto treba da se ฤuje, na naฤin koji je prihvatljiv samo zbog toga ลกto je upakovan u umerenost?
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com