Slika bake i deke koji svakodnevno čuvaju unuke deluje toplo i idilično, ali za mnoge starije osobe to je postalo iscrpljujuća obaveza. Sve više baka i deka širom sveta odlučuje da postavi granice – i da se ne oseća loše zbog toga.
Baka sa stavom: „Imam pravo na svoj život“
Primer iz Španije pokazuje kako se stvari menjaju. Cajetana Kampo, 71-godišnja baka, jasno je rekla svojoj deci da ne želi da bude „dadilja sa punim radnim vremenom“. Spremna je da pomogne povremeno – da pokupi unuke iz škole ili uskoči u hitnim situacijama – ali ne želi da joj penzija bude ispunjena brigom o deci.
Granice nisu sebičnost – već zdrav izbor
Psiholozi ističu da je važno da stariji ljudi postave granice i sačuvaju svoje vreme, zdravlje i energiju. Mnogi se osećaju krivim jer ne žele da budu dostupni 24/7, ali stručnjaci kažu da je to potpuno opravdano. Održavanje balansa između porodične pomoći i lične slobode ključno je za mentalno zdravlje.
Društveni pritisak i „sindrom iskorišćenog dede“
U mnogim porodicama, očekuje se da bake i deke automatski preuzmu brigu o unucima – često bez dogovora. Ovaj fenomen, poznat kao „sindrom iskorišćenog dede“, sve je češći u Evropi. Nedostatak vrtića i fleksibilnog radnog vremena dodatno pogoršava situaciju.
Rešenje? Otvorena komunikacija i poštovanje
Stručnjaci savetuju da se o ovim temama razgovara iskreno i bez osećaja krivice. Postavljanje jasnih granica ne znači da baka i deka ne vole svoje unuke – već da žele da budu prisutni na zdrav i održiv način. Reći „ne“ ponekad je najbolji način da se sačuva porodična harmonija.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com