Primetiti nekoga kako se stalno kreće može biti odvlačenje pažnje, dosadno, a u nekim slučajevima čak i bolno. Ovo je nešto što mnogi ljudi doživljavaju, ali zašto se to dešava?
Ovaj fenomen, nazvan mizokinezija, odnosi se na odbojnost prema ponavljajućim pokretima. To je prilično čest psihološki fenomen, koji pogađa otprilike jednu od tri osobe.
Povezan je sa sličnim poremećajem, mizofonijom, koja uključuje iritaciju pri slušanju ponavljajućih zvukova. Međutim, u slučaju mizokinezije, okidači su vizuelni, a ne slušni.
Razumevanje mizokinezije
Mizokineziju karakteriše jak negativan emocionalni odgovor na viđenje druge osobe koja izvodi male ponavljajuće pokrete, kao što je neko ko nehotično pomera ruku ili nogu. Iako je to čest problem, još uvek postoji malo naučnih istraživanja na ovu temu.
Nedavna studija istraživala je prevalenciju mizokinezije kod više od 4.100 učesnika, uključujući univerzitetske studente i opštu populaciju.
Rezultati su pokazali da je oko trećine ljudi prijavilo određeni nivo osetljivosti na ponavljajuće pokrete drugih, što utiče na njihov svakodnevni život.
Uticaji osetljivosti
Ova osetljivost nije ograničena samo na kliničke slučajeve, već predstavlja društveni izazov koji dele mnogi ljudi u opštoj populaciji.
Mizokinezija se može manifestovati na različite načine, od blage iritacije do intenzivnijih emocionalnih reakcija poput besa, anksioznosti ili frustracije. Može narušiti blagostanje u društvenim situacijama, na poslu, pa čak i u okruženjima za učenje.
Istraživanja su takođe pokazala da mizokinezija može biti povezana sa mizofonijom, ali ne uvek. Reakcija na vizuelne stimuluse izgleda veoma individualna, pri čemu su neki ljudi više pogođeni od drugih.
Oni koji su osetljiviji mogu iskusiti značajno smanjenje kvaliteta svog društvenog života, birajući da izbegavaju interakcije koje uključuju ovu vrstu ponašanja.
Poreklo misokinezije
Što se tiče porekla misokinezije, još uvek ima mnogo toga da se otkrije. Jedna hipoteza sugeriše da bi mogla biti povezana sa ogledalnim neuronima, koji se aktiviraju i kada se krećemo i kada posmatramo druge ljude kako se kreću.
Ovo bi moglo da objasni zašto, kada vide nekoga kako se vrpolji, neki ljudi mogu nesvesno da odražavaju taj osećaj i takođe da se osećaju anksiozno ili nervozno.
Iako su studije još uvek u ranim fazama, ono što je poznato jeste da je misokinezija češća nego što se ranije mislilo. Mnogi ljudi se svakodnevno suočavaju sa ovim izazovom i, iako može izgledati kao neuobičajen problem, to je stvarno iskustvo koje mnogi dele.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com