U trendu

Da li to Crna Gora dobija superpredsednika?

U Crnoj Gori se proteklih dana digla velika prašina zbog novog Zakona o predsedniku Crne Gore koji je u skupštinskoj proceduri, a koji će osobi na toj državnoj funkciji omogućiti šira ovlašćenja, poput prava da formira svoje savete, komisije i radne grupe, kao i stalna i privremena radna tela slično funkcionisanju Vlade.
I dok predstavnici vladajućeg DPS-a poručuju da nije u pitanju ništa novo i neuobičajeno što izlazi iz ustavnih okvira, većina analitičara i opozicija smatraju da se omogućavanjem niza institucija u okviru predsedničkog kabineta u Crnoj Gori na mala vrata uvodi polupredsednički sistem, odnosno paralelna vlada, a sve u cilju formalizacije političke moći koju uživa aktuelni predsednik Milo Đukanović.

Tako potpredsednica Pokreta za promene Branka Bošnjak, smatra da se iza novog Zakona o predsedniku Crne Gore pre svega krije to što Đukanović kao predsednik faktički želi veća ovlašćenja od predviđenih, iako u vladajućem DPS-u tvrde da mu ta ovlašćenja već Ustavom pripadaju.

„Vrlo je simptomatično da predsednik države koji je više deklarativna funkcija u Crnoj Gori, gledajući ovlašćenja koja ima po Ustavu, zbog čega se može birati i u Skupštini, a ne neposredno, sada ima pravo da organizuje stalna radna tela i neka povremena, da ima Generalni sekretarijat sa sekretarom itd… Tako da mi sumnjamo da je ovo lagano uvođenje predsedničkog sistema i da će se praviti neka paralelna vlada, gde će Đukanović imati svoje savetnike za pojedine resore, kao što ima ministre premijer Marković. I mislimo da se to dešava zbog nekog konflikta koji postoji, odnosno pokušaja da Đukanović disciplinuje Markovića“, kaže Bošnjakova za Sputnjik.

Bošnjakova takođe dodaje da je premijer „Marković očigledno pokazao određenu samostalnost“ u radu, kako ona smatra „nedovoljnu“, ali u svakom slučaju, nešto što je zasmetalo Đukanoviću, te da on „kroz ovaj zakon želi da uvede sebi neka nova ovlašćenja i paralelnu vladu“.

Nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović ističe da predlog zakona o predsedniku u svakom slučaju nije došao kao sistemski predlog kojim bi se zakonski rešio status predsjednika države, već kako smatra, „samo kao norma koja je pisana za bivšeg i sadašnjeg predsednika, odnosno za njihove političke potrebe“.

„Ne ulazeći u diskriminaciju da zakon ne obuhvata bivše predsednike i iz zajedničke države, gospodina Bulatovića i gospodina Kostića, niti ranije predsednike i ne ulazeći u prava koja se daju bivšem predsedniku, suština jeste da se ovim predlogom zakona pokušava definisati jedna vrsta predsedničkog kabineta koji bi imao takozvana ’super ovlašćenja‘ u rangu sadašnje vlade“, kaže Damjanović za Sputnjik.

Da li će i kako ta ovlašćenja, kako primećuje, biti korišćena u smislu formiranja komisija i stalnih i privremenih radnih tela od strane predsednika, i da li će predsednička administracija narasti sa dvadesetak na pedesetak ili stotinak ljudi u narednim godina, tek će se videti, podvlači naš sagovornik.

„Suština jeste da ovaj zakon nije sistemski, da nema fiskalnog uticaja i da daje mogućnost pravljenja Vlade oko predsednika, odnosno kabineta koji bi faktički bio još jedna vlada. I suština je da imamo diskriminaciju bivših predsednika države. Tako da je sama namera i ideja da se pravi Zakon o predsedniku na mestu, ali način kako se to radi ostavlja sumnju da se radi za privatnu korist bivšeg predsednika (Vujanovića) i sadašnjeg predsednika države (Đukanovića)“, jasan je Damjanović.

Jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević naglašava da je Crna Gora i dalje pretpolitičko društvo u kojem se moć ne deli između institucija sistema, već između interesnih grupa i kartela bliskih vrhu režima.

„U martu 2017. godine Američka ambasada je pokrenula jedan projekat da se osnaži Duško Marković u DPS-u i da mu se podvedu opozicione partije pod kontrolom ambasade, odnosno takozvana građanska opozicija, kako bi se na taj način napravila nova transformacija moći suprotno rasporedu stvarne moći u okviru vladajućeg kartela. Taj pokušaj je propao 2017. godine, zato što Marković nije uspeo da obezbedi većinu u predsedništvu DPS-a“, navodi Medojević.

Nakon što je taj projekat, kako dodaje Medojević, Đukanović prepoznao kao opasnost po sopstvenu poziciju, on se kandidovao za predsednika Crne Gore i sukobi u vrhu DPS-a su od tada intenzivirani.

„Tako da ovaj Zakon sada predstavlja lagano istiskivanje Duška Markovića koji ima većinu u postojećoj vladi, ali nema većinu u DPS-u, i to je početak konačnog obračuna sa njim. Takođe, Đukanović kao neko ko dugo godina plaća lobiste u Briselu, sada vidi da ova briselska administracija više nema nikakav uticaj i političku moć ni u samom Briselu, niti u regionu. Dakle, Đukanović sada kreće u formiranje paralelne vlade. Ona će imati svoje komisije, tako da će svaki savetnik Mila Đukanovića koji dobije svoju oblast praktično biti paralelni ministar ili mnogo značajniji ministar nego što je to ministar u vladi Duška Markovića.“

Na koncu, naš sagovornik se za razliku od većine analitičara ne slaže sa ocenama da se u Crnoj Gori radi o uvođenju predsedničkog sistema „na mala vrata“, pre svega jer se ta zemlja, smatra on, i dalje nalazi u pretpolitičkom dobu.

Ovo nije ni predsednički ni parlamentarni sistem, već privatna država, tako da je smešno govoriti o bilo kakvim institucijama i komparativnim poređenjima sa bilo kim, jasan je Medojević.

(Sputnjik)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pogledaj komentare (5)