U trendu

Amerika seje smrt – INSEKTIMA!

U LABORATORIJAMA najvećih svetskih sila nalazi se oružje opasnije od atomskih bombi. Izlazak samo jednog modifikovanog mikroorganizma i njegov kontakt sa vazduhom i vodom svet bi mogao da pretvori u mrtvačnicu prema kojoj bi stradanja iz konvencionalnih ratova delovala kao laka zabava za čovečanstvo.

Ova mračna i apokaliptička vizija budućnosti poznatog francuskog pisca Mišela Uelbeka, iako srećom samo umetničko viđenje sumraka naše civilizacije, sva je prilika, nije daleko od realnosti. Višedecenijski rad na promenama strukture mikroorganizama, ljudske intervencije u genetskoj strukturi biljaka i životinja, globalna trka u naoružanju i stalna potraga za efikasnijim načinima sejanja smrti, razvoj biološkog oružja uzdižu na visoko mesto najvećih opasnosti savremenog sveta. A razloga za brigu je sve više.

Najava da će Predstavnički dom SAD podržati amandman na Zakon o odbrani kojim će zahtevati da Ministarstvo odbrane proveri spekulacije o laboratorijski modifikovanim krpeljima, na kojima je navodno Pentagon eksperimentisao, a onda ih pustio u svet, što je izazvalo širenje lajmske bolesti, daje za pravo pobornicima često potcenjenih teorija o opasnostima oružja iz epruvete.

RIZIK U LABORATORIJAMA

DOMETI biološkog ratovanja mogu da se ocene samo posredno, na osnovu rezultata zvaničnih naučnih istraživanja. Zanimljiv je slučaj profesora Ekarta Vimera sa univerziteta u Njujorku koji je 2002. godine uspeo da sintetiše polio – virus dečije paralize od komercijalnih dobavljača. On je tako dokazao da je moguće bez većih problema sintetisati izazivače opakih bolesti, ali i skrenuo pažnju javnosti na moguće opasnosti pristupa laboratorijama u kojima se obavljaju legalni opiti.
Pročitajte još: Pentagon koristio krpelje kao biološko oružje?

U SAD od lajmske bolesti boluje oko 300.000 ljudi, koji se danas s pravom pitaju nije li njihovo narušeno zdravlje posledica eksperimenata koje je, razvijajući nove oblike oružja, Ministarstvo odbrane izvodilo na insektima između 1950. i 1975. godine. Osim što je dala novu dimenziju slutnjama da su u postrojenjima za proučavanje životinjskih bolesti na ostrvu Plam, blizu Long Ajlenda, i u mestu Fort Derik u Merilendu godinama obavljani opiti na insektima ova afera otvorila je i sledeće, sasvim logično pitanje: Ako je pedesetih i šezdesetih godina koristila krpelje, na čemu danas rade kreatori globalne smrti?

Upućeni u opasnosti ove vrste inženjeringa navode da razvoj metoda biološkog ratovanja traje decenijama, u čemu kao globalna sila sa interesima u različitim delovima sveta prednjače SAD. Daleko od očiju javnosti, svoj odgovor pripremaju i Rusija, Kina, Indija i gotovo sve zemlje čiji naučni i vojni budžeti mogu da podnesu ovaj teret. Biološko oružje, međutim, zvanično ne poseduje nijedna država već se, kako se pretpostavlja, njegov razvoj maskira naučnim istraživanjima u medicini, farmakologiji, hemiji…

„Danas se kao potencijalni biološki agensi mogu koristiti svi mikroorganizmi“, navodi u svom članku „Bioterorizam – stari izazov u novoj bezbednosnoj arhitekturi savremenog sveta“ dr Elizabeta Ristanović, načelnik Odeljenja za mikrobsku genetiku VMA i vodeći domaći stručnjak za bioterorizam. Ona podseća da su infektivni agensi izazivači bolesti, od kojih su mnogi endemski rasprostranjeni na našem tlu i koje smo zapamtili kao epidemije iz ratnih epizoda – tifus, tularemija, hemoragijska groznica sa bubrežnim sindromom…

Svi biološki agensi, prema međunarodnoj klasifikaciji, svrstavaju se u tri kategorije. Prvoj pripadaju agensi koji se lako razmnožavaju i prenose sa čoveka na čoveka. Stopa smrtnosti kod njih je visoka i mogu izazvati opštu paniku sa teškim posledicama. Tu se ubrajaju uzročnici antraksa, kuge, tularemije, botulizma, virusnih hemoragijskih groznica (ebola, marburg, lasa…). U sledećoj grupi su agensi koji se mogu relativno lako raširiti i od kojih se masovno oboleva, te otud zahtevaju pojačani epidemiološki nadzor i dijagnostičke mogućnosti. Reč je o uzročnicima kju groznice, bruceloze, sakagije, kao i o alfavirusima, ricin-toksinu, stafilokoknom enterotoksinu…

Pentagon eksperimentiše sa najrazornijim oružjima

Najveći izazov za današnjicu jeste takozvana C kategorija koja obuhvata već poznate kao i novoiskrsle agense, koji se u perspektivi mogu upotrebiti kao biološko oružje zbog dostupnosti, jednostavne proizvodnje, i lakog i pogubnog širenja. Ona obuhvata agense kao što su nipah virus, hantavirus, uzročnike krpeljskih encefalitisa i krpeljskih hemoragijskih groznica, virus žute groznice.

Od kada su još u srednjem veku u gradove pod opsadom katapultima ubacivana tela umrlih od kuge i drugih zaraznih bolesti, svet strahuje od različitih oblika biološkog oružja, posebno u rukama ekstremnih grupa. Prekretnica u doživljavanju bioterorizma dogodila se 2001. godine, a za to se pobrinuo američki vojni mikrobiolog Brus Ajvins. On je preko pisama rasturio spore antraksa, i tako u stanje teške panike doveo milione ljudi. Posle njegove akcije od kožnog i plućnog antraksa obolele su 22 osobe, a pet osoba je umrlo. Potraga za počiniocem i Ajvinsovo hapšenje otkrilo je i da SAD i Velika Britanija raspolažu sojevima antraksa i da ga koriste u istraživanjima biološkog oružja.

Strah da uzročnici masovnih smrti ne dođu u ruke terorista, međutim, samo je jedan sloj ovog problema. Gotovo niko nema odgovor na pitanje šta bi se dogodilo ukoliko bi neka od svetskih supersila primenila ovaj metod ratovanja, niti iko može da negira da se to već ne dešava. Dokazano je da su u eri Hladnog rata i SAD i SSSR proizvodile biološke agense. Puno je bilo reči i o tome da je Irak od 1985. do 1991. imao program stvaranja opasnog antraksa. Teško je očekivati da su države sa moćnim budžetima za vojsku i nauku napustile razradu i ovih metoda vođenja savremenih ratova.

LAJMSKA BOLEST STIGLA U SRBIJU 1987.

ZAHTEVI za istragu o upotrebi krpelja za slučajno ili namerno širenje lajmske bolesti u SAD nameću i pitanje kretanja broja obolelih u Srbiji. Prema podacima Gradskog zavoda za javno zdravlje u Beogradu, krpelji zaraženi bakterijom borelija burgdorferi otkriveni su prvi put u Srbiji tek 1987. godine.

– Samo nekoliko decenija ranije o lajmskoj bolesti se gotovo ništa nije znalo – kažu za „Novosti“ iz Gradskog zavoda za javno zdravlje. – Nakon što su se informacije o zaraženim krpeljima pojavile u javnosti, pacijenti su mnogo češće dolazili kod lekara nakon ujeda krpelja. Dijagnostika je postala dostupna, zbog čega se bolest češće otkrivala. To su neki od razloga za povećanja broja zabeleženih slučajeva lajmske bolesti pre 25 ili 30 godina.

Prema zvaničnim podacima, broj zaraženih osoba u Beogradu protekle decenije se nije mnogo menjao. Svake godine broj zaraženih je približno isti.

– Prema podacima iz arhive i iskustvu naših lekara, broj zaraženih osoba varira od 200 do 400 godišnje – kažu iz Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd. – Protekle decenije nije bilo nikakvih naglih „skokova“ broja obolelih, niti je taj broj značajno opadao. A. V.

GENETIČKO ORUŽJE PRETI NARODIMA

MRAČNA strana nauke, kako se pretpostavlja, zaokupljena je poslednjih godina radom na stvaranju takozvanog genetičog oružja, koje omogućava selektivno istrebljenje tačno određenih grupa. Potonja faza rada na biološkom oružju koristi ogromne baze podataka o DNK i RNK materijalu karakterističnom za jedan etnički korpus.

Krajem 2017. objavljeno je da je na skupu ekspertske grupe UN u Torontu došlo do ozbiljnih sporova s predstavnicima SAD, jer se saznalo za projekat američke agencije DARPA vezan za genetička istraživanja čiji je cilj slabljenje nagona za parenjem kod komaraca radi istrebljenja malarije, pre svega u Africi.

Svetska javnost upozorena je i da je sve više naučnika na Zapadu grantovima primorano da radi za vojsku, i da su SAD od 2008. do 2014. uložile sto miliona dolara u razvoj sintetičke biologije, sa sumnjivim namerama.

(Rade Dragović, novosti.rs)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pogledaj komentare (3)