Sluลกam nove Brejkerse. Deseti put. Petnaesti moลพda. Razmiลกljam…
Godine 1989. kupio sam kasetu jednostavnog imena – Partibrejkers 3. Joลก uvek je imam. Kao, uostalom, i sve ostale albume. Ipak, taj je bio poseban. Iz jednog jedinog razloga. Tada sam, mlad i nesvestan, za jedne novine napisao nesto straลกno. „Ovo je vrh. Savrลกenstvo. Bolje se, jednostavno, ne moลพe. Brejkersi posle ovoga moraju da se ugase!“ Sva sreฤa ลกto me nisu posluลกali. Jeste to bio vraลกki dobar album, ja i dan-danas oseฤam onu istu jezu od pre 17 godina veฤ pri prvim taktovima pesama „Sunca sin“, „Ono ลกto pokuลกavam sad“, „Hipnotisana gomila“, „Zemljotres“, „Kreni prema meni“… Ipak, da su me posluลกali, ostali bi uskraฤeni za hitove kao ลกto su „Hoฤu da znam“, „Daleko od oฤiju“, „Roฤen loลก“, „Ledeno doba“, „ลฝurim“, „Gramzivost i pohlepa“, „Sloboda ili niลกta“, „Dugo te nema“, „Lobotomija“.
Da se vratim na poslednje tri pesme. One su s novog albuma. Posle pet godina pauze, novembra 2007. najzad se pojavio novi CD „Sloboda ili niลกta“ u izdanju PGP RTS-a. Sigurni i precizni, s britkom gitarom i prepoznatljivim ritmom i tekstovima, s novom energijom, ponovo su zaseli na ฤelo kolone. I, jesu li to oni Brejkersi iz ’89. godine? Ne. Ne bi ni valjalo da jesu. Nekada su to bili buntovnici, bez vere u bilo ลกta, besni na sve ลกto nas okruลพuje. S razlogom, dodao bih. Jer, bili su vidovnjaci. Godine koje su doลกle nakon toga su to i pokazale. Prave vrednosti su iลกฤezle, zlo je postalo dobro, a ono istinski dobro je gotovo nestalo. Godine 1992. u projektu „Rimtutituki“ Cane je zaurlao: „Neฤemo da pobedi narodna muzika!“ Naลพalost, pobedila je. Ali ne zato ลกto je bila bolja i sluลกanija, veฤ zato ลกto je bila buฤnija i ลกto je imala bolje alate u rukama. Vlast i medije. Ipak, Brejkersi ne posustaju. I dalje prosvetljuju i vaspitavaju.
Krupan zaokret se deลกava kada ฤavke iz „Orgazma“, inaฤe Canetov veliki prijatelj, premine. U tom periodu je i sam Cane teลกko oboleo. Nakon te borbe, grupa se okreฤe veri. Onoj pravoj. Veri u Boga, u ljubav, u prijatelje. Pokazuju to na svakom koraku. Kroz pesmu, kroz razne izjave, kroz humanitarne aktivnosti. Pozivaju sve da im se pridruลพe, da poฤnu da veruju. I eto, stiลพu tamo gde danas jesu. Gde im je i mesto.
Krajem novembra imali su promociju albuma u Beogradu a 15. i 22. decembra „otpraลกiฤe“ svoje u Sarajevu, u Domu mladih, odnosno u Zagrebu, u Tvornici. Veฤ vidim ljude odande koji s nestrpljenjem oฤekuju taj dan i ponovno gostovanje Brejkersa u njihovom gradu. Znam to, jer i ja sam se sliฤno oseฤao pred koncerte KUD Idijota ili Psihomodo popa kod nas. Jer, za nas, vreme je stalo tamo neke ’91. a nastavilo se 2000. I niลกta se nije promenilo…
A vi, nabavite novi album, neฤete pogreลกiti. Ja ga ponovo sluลกam. Deseti put. Petnaesti moลพda…
Viลกe informacija
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com