Pol Njumen (1925-2008)

Pol Njumen (Paul Newman), omiljeni glumac mnogih generacija, preminuo je nedavno u svojoj kuฤ‡i u Konektikatu. Imao je 83 godine i bolovao od opake bolesti. Kao viลกestruko nagraฤ‘ivan glumac, priznati humanitarni radnik, filantrop, politiฤki aktivista, ali i reli vozaฤ, Pol Njumen predstavlja jednu od najpoลกtovanijih liฤnosti 20. veka. Bio je podjednako omiljen kod muลกkog dela publike – zbog svog kul ponaลกanja i istih takvih uloga, i ลพenske populacije – zbog svojih ฤeliฤnoplavih oฤiju i filmova kao ลกto je "Maฤka na usijanom limenom krovu" .
Iako je ฤitavog ลพivota pokuลกavao da se otarasi prideva "seksepilan", koji ga je uporno pratio, sigurno je da poฤetak karijere upravo duguje svom dobrom izgledu. U prvim godinama karijere glumio je na televiziji, ali se posle nekoliko godina probio i na filmu ulogama u filmovima "The Silver Chalice" iz 1954. godine, "Somebody Up There Likes Me" iz 1956, "Dugo toplo leto" ("The Long, Hot Summer"), "Maฤka na usijanom limenom krovu" ("Cat on a Hot Tin Roof") iz 1958. godine – za koju je dobio i prvu nominaciju za Oskara, i "Slatka ptica mladosti" ("Sweet Bird of Youth") iz 1962. godine. ฤŒesto je igrao problematiฤne likove poput onih u filmovima "Fast", "Cool Hand Luke", "The Hustler" i "Hud", od kojih je za gotovo svaku ulogu nominovan za Oskara.
Prva priznanja kritike i ลกire publike koja su ga uvela u red filmskih zvezda stiลพu tek s filmom "Butch Cassidy and the Sundance Kid", u kom igra pored pored Roberta Redforda (Robert Redford). Sedamdesetih godina proลกlog veka snima pre svih "ลฝaoku" ("The Sting"), te "The Towering Inferno", "Slap Shot" i "The Life and Times of Judge Roy Bean".
Krajem ลกezdestih se prvi put okuลกao i kao reditelj filmom "Rachel, Rachel", koji je 1969. godine bio nominovan i za Oskara i u kome je jednu od glavnih uloga igrala njegova supruga Dลพoan Vudvord (Joanne Woodward). Posle ovog debija usledili su i filmovi: Sometimes a Great Notion (1971), The Effect of Gamma Rays on Man-in-the-Moon Marigolds (1972), Harry & Son (1984) i "Staklena menaลพerija" ("The Glass Menagerie") iz 1987. godine s Njumenom u reลพiserskoj stolici.
Posle devet nominacija za Oskara, Njumen je "zlatnog deฤaka" poneo kuฤ‡i tek 1986. godine za ulogu Brzog Edija Felsona u filmu "Boja novca" ("The Color of Money") Martina Skorsezea (Martin Scorsese). Osamdesetih snima joลก dva filma za koje biva nominovan za Oskara: "Presuda" ("The Verdict") iz 1982. godine i "Absence of Malice" iz 1981. godine.
Svoju uspeลกnu glumaฤku karijeru nastavlja i tokom devedesetih ulogama u filmovima "Mr. & Mrs. Bridge", "Niฤija budala" ("Nobody’s Fool") i "Poruka u boci" ("Message in a Bottle"). Iako je duboko zagazio u osmu deceniju ลพivota, Njumen beleลพi joลก jednu nominaciju za Oskara ulogom u filmu "Put bez povratka" ("Road to Perdition") iz 2002. godine. Jedna od poslednjih uloga ovog velikog glumca spojila je dve njegove velike strasti – film i automobile: pozajmo je glas simpatiฤnom Doku Hadsonu, penzionisanom trkaฤkom automobilu "hadson hornetu", u filmu "Automobili" ("Cars").
Njegova kompanija "Newman’s Own", koja proizvodi prehrambene proizvode, veฤ‡ nekoliko decenija sav svoj profit donira u humanitarne svrhe, ลกto se tokom godina zaokruลพilo na sumu od 250 miliona dolara datih raznim organizacijama tog tipa. Njumen je 1994. godine dobio i jednu od najpriznatijih humanitarnih nagrada – "Jean Hersholt".
Starijoj generaciji sigurno je poznato da je bio u sreฤ‡nom braku s glumicom Dลพoan Vudvord, koji je prekinut njegovom smrฤ‡u nakon njihove pedesetogodiลกnjice braka. S Vudvardovom je imao tri ฤ‡erke, a s prethodnom ลพenom dve ฤ‡erke i sina koji je umro od sluฤajnog predoziranja 1978. godine. Upitan za formulu uspeลกnosti svog braka s Vudvardovom i kako to da je nikada nije prevario, izjavio je: "Zaลกto iฤ‡i za hamburgerima kada te soฤna ลกnicla ฤeka kod kuฤ‡e?" 

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com