U poslednjih nekoliko godina svedoci smo ozbiljnog oporavka domaće produkcije i sve većeg broja naslova koji dobijaju priznanja i izvan granica ove zemlje. Postprodukcija filma „Sivi kamion crvene boje“ konačno je završena i film će uskoro izaći pred beogradsku publiku. Reč je o jednom od šest filmova koji su prošle godine dobili finansijsku podršku na konkursu Ministarstva za kulturu Republike Srbije. Ovo je prva zvanična srpsko-slovenačka koprodukcija u kojoj učestvuju ministarstva kulture obe republike (nekada iste države). A priča?
Priča je o jednom običnom momku koji upoznaje malo neobičniju devojku u veoma neobično i ludo ratno vreme; priča je o poslednjem danu mira 1991. godine u bivšoj Jugoslaviji; priča u kojoj ljubav čini čuda i u kojoj boje ne znače ništa. U njoj dva posve različita lika nalaze načina da prebrode sve međusobne razlike, da pređu te kilometre koji razdvajaju njihove rodne gradove, drugare iz detinjstva, poglede na život i na sreću. Da apsurd bude veći, ova priča se dešava u trenutku potpunog raspada zemlje koju su činili veoma slični narodi, iz nedovoljno jasnih razloga, kako se to i u samom filmu vidi.
Glavni likovi ove simpatične priče su Ratko, kamiondžija bez dozvole, iz neke bosanske zabiti (igra ga Srđan – Žika Todorović), i Beograđanka Suzana (igra je mlada slovenačka glumica Aleksandra Balmazović). Ratko je daltonista, što mu, po sopstvenom tumačenju, omogućava sasvim drugačiji pogled na svet (to je ujedno i objašnjenje naslova filma). Suzana je beogradska šmizla koja u životu uvek bira onaj lakši put.
Oni se sreću na samom početku dugog putovanja na koje svako od njih kreće iz želje za bekstvom, ali iz sasvim drugačijih pobuda. Tokom putovanja shvatamo da su ova dva otkačenjaka jedini normalni ljudi u zemlji koju zahvata potpuno ludilo. Njih dvoje će uspeti da pređu sve prepreke i barikade na putu kroz razne delove zemlje koju je zahvatio rat. Na tom putu srešće neobičnog popa (Bogdan Diklić), srpskog Kvazimoda (Boris Milivojević), autentičnog šefa paravojske iz južne Bosne (Milorad Mandić), lokalnog vlastelina (Dragan Bjelogrlić), seljaka koji švercuje mrtve (Dubravko Jovanović) i mnoge, mnoge druge.
Srđan – Žika Todorović je godinu dana vežbao akcenat iz okoline Doboja, jer je želeo da što vernije odglumi Bosanca, i to ne bilo kog, već iz određenog kraja. Lični trener u ovom poduhvatu bio mu je Nele Karajlić. Tu nije bio kraj Todorovićevim mukama, jer je on morao da nauči i da vozi kamion, što je bio posebno težak zadatak kada se uzme u obzir to da on, kako kažu, nikada nije umeo da vozi ni bicikl.
Režiser ovog filma je Srđan Koljević, koji je mnogo poznatiji kao scenarista filmova: „Stršljen“, „Kaži zašto me ostavi“, „Ubistvo sa predumišljajem“, „Normalni ljudi“, „Nebeska udica“, „Nataša“. Film „Sivi kamion crvene boje“ je njegov režiserski debi. Pored režisera, u filmu debituje i direktor fotografije Goran Volarević.
Nadamo se da će ovaj film biti bar podjednako uspešan kao nedavni režiserski debi još jednog našeg poznatog scenariste i pisca – Dušana Kovačevića sa filmom „Profesionalac“.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com